Audio klub@Booksa: "nostalgia, ULTRA" Franka Oceana

Nedjelja, 29.10.2017 u 18:00
Large_oqzmgzs5yvewfg5ylckn7pir-svdsjfreszrblnefwo

Frank Ocean nostalgia, ULTRA – album desetljeća!

Loše droge, loš seks, loša religija, loše igrice na plejki, loši Kubrickovi filmovi i loša radijska glazba. Sve to ispada lijepo na nostalgia, ULTRA, ne nostalgija nego nešto življeno. Ili volite neki drugi Odd Future album više? Oceanov neki kasniji? Ipak Weeknd? Voditelje Mateja Ivušića i Leonarda Jurića zanimaju sva mišljenja o alternativnom R'nB'-u generalno ili Oceanu konkretno pa ih dođite podijeliti uz nostalgia, ULTRA kao zvučnu kulisu.

--

Za one koji  još s njime nisu upoznati, slijedi objašnjenje koncepta našeg programa. Napisao ga je naš dragi prijatelj Ante Perković. Što znači da ga još dugo, dugo nećemo mijenjati...

Nekoć davno, u stara, sumračna vremena ljudi su išli od kuće do kuće, od stana do stana, nekad čak i u druge dijelove grada, pa i tramvajem ako se moralo (!), da bi zajedno slušali ploče i onda razgovarali o njima. Još davnije, u mračnim eonima neosvjetljenim titranjem ekrana, okupljali bi se oko vatre (jer nešto mora titrati), i slušali kako netko od njih udara u kože ili puše u probušenu kost. Hoće reć – humanoid je sklon uhougodne trenutke dijeliti sa sebi sličnima. Muzika ne zvuči isto u osami i u društvu: ono što i kako čuje drugi utječe na vas, nečija radost vas može ponijeti, nečije odbijanje zatvoriti, jednadžba je to s puno veselih nepoznanica. Ukratko i zaključno, fora je slušati muziku u društvu. A to se – žali bože pameti i para – ipak ne može napraviti na društvenim mrežama. Još. Ili može, ali lošije.

Otud pokretanje programa kolektivnog slušanja albuma. Zove se Audio klub i ne bavi se audiofilskim, hi-fi pristupom glazbi (savršeni zvuk je nešto kao Übermensch – ok ideja koja vodi u fašizam). Cijelu je stvar pokrenuo Ante Perković koji je potom abdicirao i voditeljsko žezlo prepustio Mateju Ivušiću, a Matej je, pak, odmah uzeo pobočnika u liku Leonarda Jurića. Sluša se sve i svašta, ponekad i na gramofonu, ali se ne tolerira nostalgičarsko kukanje o rokenrol eldoradu prošlosti (čujemo da Dom za stare i nemoćne na Iblerovom ima fine programe, a nije ni daleko). Bavi se nekim totemima ovdašnje pop kulture, ali to ponekad radi sjekirom i motornom pilom (metafora). Uglavnom, zabavno je. Pridružite nam se.

POVRATAK NA VRH STRANICE