Audio klub@Booksa: 'Porto Morto' Porta Morta

Nedjelja, 28.01.2018 u 18:00
Large_portomorto

"Znam: ima jedan Porto Morto", rekao bi Dobriša Cesarić da se ikada, prolazeći rutom između spomenika Petru Preradoviću i onoga Tinu Ujeviću, susreo sa svirkom JeboTon ansambla, neformalne skupine mladih glazbenika koja slučajnom prolazniku nerijetko uljepša dan. I Porto Morto i spomenuti ansambl rukavci su iste do it yourself rijeke potekle iz JeboTon kolektiva početkom desetljeća na izmaku. Na najnovijem izdanju ovoga programa seciramo njihovo djelovanje, uz zvučnu kulisu albuma Porto Morto, prvijenca grupe Porto Morto. Razgovor moderiraju Matej Ivušić i Leonard Jurić.

***

Za one koji  još s njime nisu upoznati, slijedi objašnjenje koncepta našeg programa. Napisao ga je naš dragi prijatelj Ante Perković. Što znači da ga još dugo, dugo nećemo mijenjati...

Nekoć davno, u stara, sumračna vremena ljudi su išli od kuće do kuće, od stana do stana, nekad čak i u druge dijelove grada, pa i tramvajem ako se moralo (!), da bi zajedno slušali ploče i onda razgovarali o njima. Još davnije, u mračnim eonima neosvjetljenim titranjem ekrana, okupljali bi se oko vatre (jer nešto mora titrati), i slušali kako netko od njih udara u kože ili puše u probušenu kost. Hoće reć – humanoid je sklon uhougodne trenutke dijeliti sa sebi sličnima. Muzika ne zvuči isto u osami i u društvu: ono što i kako čuje drugi utječe na vas, nečija radost vas može ponijeti, nečije odbijanje zatvoriti, jednadžba je to s puno veselih nepoznanica. Ukratko i zaključno, fora je slušati muziku u društvu. A to se – žali bože pameti i para – ipak ne može napraviti na društvenim mrežama. Još. Ili može, ali lošije.

Otud pokretanje programa kolektivnog slušanja albuma. Zove se Audio klub i ne bavi se audiofilskim, hi-fi pristupom glazbi (savršeni zvuk je nešto kao Übermensch – ok ideja koja vodi u fašizam). Cijelu je stvar pokrenuo Ante Perković koji je potom abdicirao i voditeljsko žezlo prepustio Mateju Ivušiću, a Matej je, pak, odmah uzeo pobočnika u liku Leonarda Jurića. Sluša se sve i svašta, ponekad i na gramofonu, ali se ne tolerira nostalgičarsko kukanje o rokenrol eldoradu prošlosti (čujemo da Dom za stare i nemoćne na Iblerovom ima fine programe, a nije ni daleko). Bavi se nekim totemima ovdašnje pop kulture, ali to ponekad radi sjekirom i motornom pilom (metafora). Uglavnom, zabavno je. Pridružite nam se.

POVRATAK NA VRH STRANICE