Page arrow

Janko Polić Kamov

Large 21
Subota
31.12.2011.

Rođen je 1886. na Sušaku, Rijeka u mnogobrojnoj trgovačkoj dobrostojećoj obitelji i odrastao je u slobodarskom, kreativnom ozračju. Obitelj je posjedovala iznimno bogatu kućnu knjižnicu i bila otvorenih, liberalnih nazora.

U riječkoj gimnaziji javlja se kod mladog Janka nemiran, revolucionaran i anarhistički duh, te je iz iste izbačen da bi nastavio sa gimnazijskim školovanjem u Senju gdje stanuje u ultrakonzervativnom katoličkom internatu. I iz te gimnazije buntovni Polić biva izbačen te se priključuje amaterskoj glumačkoj skupini koja tumara istočnim Jadranom i 'turneju' završava u Crnoj Gori. S nepunih 18 g. dolazi u Zagreb, gdje se osiromašena obitelj nastanila 1902. Zbog sudjelovanja u velikim demonstracijama protiv Khuena proveo je 3 mjeseca (1903) u zatvoru. Nakon smrti roditelja, 1906. g. odlazi u Veneciju (mecena mu je, uz brata Vladimira, i ujak Luigi Grbac). U Rimu piše drame Orgije monaha i Djevica.

Janko je svoj čitavi, prerano ugasnuo život proveo putujući i tragajući za apsolutnom, bezgraničnom slobodom. Buntovne, nagle naravi, neobuzdan mlad čovjek s osjećajem modernog pakla i prokletništva u sebi, nazvao se Kam (Ham), prema starozavjetnom prokletom Noinom sinu koji namjerno nije pokrio očevu pijanu golotinju te zbog toga biva prognan iz doma, za razliku od braće Sema i Jafeta. 1907. izlaze mu zbirke pjesama Ištipana hartija i Psovka, drama Tragedija mozgova i dramska studija Na rođenoj grudi. Kamov i dalje putuje Italijom, boravi nakratko i u Marseillesu i provodi život čitajući, stvarajući i razvijajući intelekt.

U svojim djelima, posebice pjesmama, istresa svoj dekadentni duh koji je sav u kaosu, neredu, ljutnji. Nije se libio staviti na diskusiju sve - i nacionalne i vjerske motive, i ustaljeni moral, i tmurnu hrvatsku svakodnevicu. Njegove su pjesme provala gnjeva na hipokriziju, socijalne apsurde, društvene norme. On promovira estetiku sarkazma, podrugljivosti i amorala. Psovka je u Kamova pjesnički govor, diskurs. Kamov u Psovci i Ištipanoj hartiji progovara instinktivno iz situacije ljudskog stanja i iz stava, odredivši se radikalno oštrim, nepomirljivim i brutalno iskrenim nesuglasjem. Kamov odbacuje kult ljepote koji njeguju pjesnici moderne i stvara vrlo slobodnu i otvorenu formu pjesme. Eros je kod Kamova jedno od krucijalnih načela, a Psovka je njegov program.

Biblijski motivi česta su nit vodilja u njegovim pjesmama, no on se njima poigrava smještajući ih u potpuno drugi kontekst. Tako u svojoj 'Pjesmi nad pjesmama' propagira postulate suprotne onim biblijskim; pjeva o slobodnoj, nesputanoj ljubavi i sinu kojeg začetog u snošaju s Cigankom naziva Prevrat. Parafrazira i Joba; i u toj pjesmi stil mu je izrazito orgijastički.

Kamov je bio antiklerik i nonkomformist koji je, za tadašnje prilike i sredinu, preglasno i neuglađeno urlikao ono što je smatrao za istinu. On je avangardist čak i u europskim razmjerima gdje se avangardizam upravo formira, a kad je roman Isušena kaljuža već davno zamišljen, a prvi dio 'Na dnu' napisan još 1907. Većina Kamovljevih djela objavljivana je tek nakon njegove smrti (Ćaskanja - novela, 1914), kritika (Novele i eseji, 1938), a roman Isušena kaljuža u cjelosti je objavljen tek 1957. godine! Kamov kao da je pisao za budućnost i vjerojatno u tome leži razlog što njegova djela doživljavaju punu valorizaciju gotovo 100 g. nakon njegova rođenja.

U romanu Isušena kaljuža glavni junak Arsen Toplak Kamovljevo je potisnuto Ja kojeg se junak na kraju odriče. U Kaljuži Kamov prikazuje rast i sazrijevanje umjetnika, psihopatološka stanja koja se teško daju prevladati; u cijelom romanu prevladava psihičko. Toplakov razvoj zbiva se u 3 faze - na dnu, u šir, u vis (to su ujedno i nazivi poglavlja romana). Svaki od ta tri dijela počinje izlaskom iz domovine, a zatvara se povratkom u nju. Zadnja, ključna račenica romana je „Jer ja - nisam ja!". Dakle, besmislenost života, otuđenje i apsurd - to je konačni rezultat Kamovljeve vizije života, a ta vizija je nošena prezirom društva oko sebe.

U ideji i konceptu, Kamov je svakako revolucionaran, ne poštuje zadane okvire, autentičan je, nesumljivo talentiran avangardist. Ostavio je bogat opus iza sebe i s pravom zadnjih godina izaziva interes i svjetske književne scene.

Kao stvaralac imao je nesreću da je umro prerano, već u 24. godini. Umro je u Barceloni 1910. godine u strašnoj agoniji, vjerojatno od kuge u bolnici za uboge i siromašne Santa Cruz. Pokopan je u zajedničku sirotinjsku grobnicu, bez imena. Danas na tom mjestu stoji Katalonska nacionalna knjižnica.

Silovat ću te, bijela hartijo, nevina hartijo;
ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti;
izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti;
cjelov na bljedoću tvoju - moji su cjelovi crni.

(iz pjesme 'Preludij', Zagreb 1905.)

18.8.2007.

Možda će vas zanimati
Održati Tamagotchija na životu što duže
Homepage extra large photo 1545595271 908483fa6e50 02.11.2020.

Vidimo se sutra, Milenijalče

"Ponekad, kad se svi nađemo u istom gradu, zatvaramo se u stan i pokušavamo nadoknaditi vrijeme..."

Piše: Espi Tomičić

U fokusu
Homepage extra large girl reading 1890.jpg large 30.10.2020.

Di si bija kad se čitalo?

Razgovarali smo sa sedmero mladih kako bismo dobili bolji dojam o njihovim čitalačkim navikama i načinu na koji razmišljaju o knjigama te raznolikosti njihovih iskustava.

Piše: Ivana Perić

Podcast
Homepage extra large extra large podcast2 26.10.2020.

Booksin podcast: Utjecaji Elene Ferrante (drugi dio)

Drugi dio razgovora Nađe Bobičić i Maje Abadžije o Eleni Ferrante i njezinim utjecajima.

Piše: Booksa

Preporuke
Homepage 122529560 662506014690994 3470014853846898504 n 23.10.2020.

Velika priča, veliki roman

'Čovjek koji je volio pse' Leonarda Padure jedan je od najboljih povijesnih romana koji možete pronaći

Piše: F. B.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu