Hotel uz željezničku prugu

Ponedjeljak, 25.02.2019 u 12:00
Large_extra_large_untitled

Još jedna potraćena noć. Izgubljeno vrijeme. U ime čega? Ljubavi i strasti davno prošlih vremena. Ne znam zašto se ne obuče. Ne misli valjda da je seksi u tom kombineu.

Ne znam što više radim s njim. Postao je star i dosadan. Ne mogu vjerovati da je Mali nenadano morao otputovati. Nije to prvi put, ali baš ovaj vikend!

Zašto me je davila da ovaj puta ide sa mnom? Morao sam otkazati Maloj. Ovo je mogao biti divan vikend. Gost na simpoziju bez ikakvih obveza! A sada sam gost u bezličnoj hotelskoj sobi za Ženom u kombineu. Totalni fijasko.

Naš fatalni susret dogodio se ovdje, na promociji knjige Priče o izgubljenim preljubnicima. Bila je to strast na prvi pogled. Mlad, zabavan, pun života i hormona. Spreman na svakakve avanture. Probudio je zaspalu mladost u meni.

Mislim o Maloj. Živa je vatra. Stalno se smije, skakuće u nekakvim ludim boksericama. Zabavna je. Priča za oboje, a energije ima za više od dvoje.

Ovo je trebala biti proslava godišnjice, na mjestu gdje je sve počelo. A sada sam zapela s Mužem u hotelskoj sobi, u tišini koja vrišti. Sjedim u kombineu samo zato jer kombine Malog užasno pali – ah ta djeca! Pretvaram se da čitam knjigu, a mislim na Malog.

Ne mogu prestati misliti o Maloj u onim smiješnim boksericama. Stvarno je posebna. Kaže da obožava "šušur i moving" hotela (gdje li samo nalazi te izraze), pa se uvijek kada dolazim službeno nalazimo u hotelu. U stanu koji sam joj iznajmio nalazimo smo se kada dolazim privatno. "Uz prethodnu najavu, molim", govorila je. Da budem u stanu i da se riješim prijateljica koje su često tu. Ipak smo mi u zabranjenoj vezi.

Atmosfera je toliko teška i zamorna da ne znam koliko ću još dugo izdržati. Da barem mogu čitati tu knjigu. Uz Muža u sobi i sa Malim u mislima ne mogu ni to. Iz svake pore moga tijela izbija zarobljena nemoć.

Ovaj dolazak sa Ženom nije peh nego diverzija. Sluti li nešto? Želi mi pokazati svoju odanost? Ili me želi ponovno zavesti!??? Ne! U ovom kombineu sigurno ne. Izgleda kao iz starog žurnala. Ne znam zašto to uopće nosi.

Gledam Muža i mislim na Malog. Dijele ih svjetlosne godine. Mali je sve ono što moj Muž nije. Okretan, spretan, snalažljiv. Uvijek ima neki stan na raspolaganju. Nikad ne pitam čiji. Ovaj puta mi je uz adresu dao i ključ za slučaj da dođem prije njega.

Samo dim moje cigarete narušava našu zamrznutu sliku u prostoru. Da barem prođe neki vlak i razbije ovaj mir i tišinu. Da se barem zabije u hotel. Nešto bi se konačno desilo. Ovako, tko će dočekati povratak.
Da barem ode kupiti cigarete, onako kao na filmu. Ode i ostavi poruku na recepciji da se više ne vraća. Ali niti je on dovoljno odvažan, niti ja imam dovoljno sreće.

Da barem ode prošetati – zauvijek. Ali nije ona dovoljno odvažna za to, a niti ja imam dovoljno sreće.

Znam da ima neku studenticu. Uvijek je imao neku. Ne znam što rade s njim. Sigurno potajno guta silne "proste" tablete. Prostamol, prostatin, prostarin – prosta radost.

Da barem ima nekog. Odmah bih je ostavio. Ovako.... mogla bi se još baciti pod vlak. Ovdje i sada. U kombineu. Ne treba mi to.

Sjedit ću ovdje u kombineu i misliti na Malog do povratka. Držat ću tu knjigu i povremeno okrenuti koju stranicu da Muž misli da predano čitam.

Mala je zaljubljena u mene. Mogao bih početi sve iz početka. Nisam tako star. Uz nju se osjećam poletan. Inspirira me, motivira me, udahnjuje snagu i volju za avanture. I skakuće u tim ludim boksericama.

Svi bi osudili moju vezu s Malim. Ali nitko ne zna za nas. A on je divan. Obožava me. Ljubi svaki djelić moga tijela. Nježan je, a tako snažan. Iscrpljujemo se do bola. Život bez njega bio bi mi nepodnošljiv.

Popušio sam zadnju cigaretu. Morat ću izaći kupiti cigarete. Možda se i ne vratim. Otići ću do stana. Ako Mala još spava, nježno ću ju probuditi i neću se vratiti.

Obraća se Ženi: "Moram po cigarete. Na recepciji nemaju, pa ću otići do neke trgovine."

"U redu", odgovara Žena ne dižući pogled sa knjige.

"Ne moraš ići sa mnom. Vidim da si zaokupljena knjigom."

"Da. Baš jesam."

Konačno je otišao iz sobe. Sada napokon mogu udahnuti malo zraka u toj sobi zasićenoj našim negativnim emocijama. Dok ga nema, mogla bih otići do stana na adresi koju mi je Mali dao.  Ući ću na trenutak samo da osjetim njegov miris.

...

Muž je odjurio do stana. Oprezno je stavio ključ u bravu da ne probudi Malu ako još spava. Voljela je dugo spavati. Na prstima je ušao u sobu. Mala je još spavala, ali ne sama. Priljubljen uz nju spavao je mladić. Nije imalo smisla raditi scene. Izašao je tiho kao što je i ušao. Kupio je cigarete i krenuo prema hotelu.

...

Žena je došetala do stana na naznačenoj adresi. Ušuljala se u stan i polako skinula kaput, baš onako kako je to Mali volio da ona radi. Ispod kaputa imala je samo kombine. Tako obučena osjećala se bliže Malom. Imala je istančan osjet za mirise. Uz miris Maloga osjetila je još neki miris. Ženski. Otišla je do sobe gdje su mirisi uvijek bili najintenzivniji. Mali je bio tu! Lagao joj je! Spavao je kao beba, a uz njega djevojka u boksericama.

...

Muž je čekao Ženu u hotelskoj sobi. Stajao je ispred prozora pušeći cigaretu. Žena sigurno nije otišla po cigarete jer nije bila pušačica. Barem ne cigareta. Nije bilo poruke na recepciji.

U daljini se začuo vlak. Obuzeo ga je osjećaj ugode. Sigurno nije bio jedini koji je u svakom dolasku vlaka osjećao neko uzbuđenje, olakšanje i radost.

Vrijeme je prolazilo i vlak je već trebao ući u stanicu. Ali nije.

Vijest je uletjela kroz prozor hotelske sobe kao nalet sjevernog vjetra.

Neka žena se bacila pod vlak. Bila je obučena samo u kombine.

Željka Kontent

POVRATAK NA VRH STRANICE