I nježno i oštro (izvještaj s Čitateljskog kluba 54+)

Srijeda, 25.09.2019 u 15:00
Large_citatklubolja1

Ljetnu pauzu od čitateljskih druženja u sklopu projekta Koja je tvoja priča? završile smo na najbolji mogući način – razgovorom o romanu Pjevač u noći Olje Savičević Ivančević.

Već na početku vrijedi naglasiti da se roman svidio baš svim članicama čitateljske grupe: iako su se neke čitateljice s njim „svađale", iako nekima nije sjeo na prvo čitanje ili s prvih nekoliko stranica, roman je drugim i daljnjim čitanjem baš sve osvojio, a tijekom cijelog čitateljskog druženja čuli su se komentari kako je roman oduševio i osupnuo. Ovaj će tekst nastojati pobrojati samo neke od razloga.
Za početak, složile smo se da se radi o vrlo bogatom štivu. Prvi dio romana, priča o Naranči i Slavuju, prošlosti, ljubavi i potrazi, vrlo brzo uvlači čitateljice i veže za priču: neke od čitateljica istaknule su da roman nisu mogle pustiti, da su sa svakom stranicom htjele još. Osim toga, iako opsegom kratak, roman na svojih 140-ak stranica uvjerljivo, ponekad komično, ponekad potresno, obrađuje vrlo važne teme, poput rata i poraća, pitanja ženskog izbora želi li biti majka ili ne, suočavanja s vlastitom i bolešću bližnjih, života u Splitu, života u Zagrebu, da nabrojimo samo neke.
Dobar dio vremena zauzela je rasprava o drugom dijelu, odnosno završetku romana koji čitateljice šokira otkrićem da je čitav prvi dio bio izmišljotina dementne 60-godišnjakinje. Koliki je dojam ostavio na čitateljice dobro pokazuje i činjenica da smo već pri početku našeg druženja otvorile temu završetka romana. Kraj romana, pokazat će rasprava, nijedna čitateljica nije prihvatila. Stav grupe spram takvog završetka romana dobro sažima rečenica jedne čitateljice, koja je rekla: „Za mene ovakav kraj ne postoji." Ostatak čitateljske skupine s tim se složio, neke čitateljice nadodale su da su smišljale vlastite interpretacije ili čak čitave završetke, da su tražile signale u romanu koji bi govorili u prilog tome da se sve ustvari dogodilo, da se ne radi o izmišljotini. Ipak, važno je napomenuti, ovakav završetak nije pokvario doživljaj romana u cijelosti. Kada smo se zapitale zbog čega je autorica posegnula za ovakvim postupkom, došle smo do zaključka da je htjela podsjetiti čitatelja da se ipak radi o fikciji, o izmišljenoj priči s jedne strane, a s druge strane pokazati koliko je roman kao vrsta slobodan.
Posebno nam se svidjela poetičnost jezika. Riječima jedne čitateljice: „To je cijelo vrijeme pjesma." S tim u vezi, izdvojile smo nekoliko vrlo pamtljivih citata, ali složile smo se da je gotovo svaka rečenica upečatljiva. Iako vrlo poetičan, taj je jezik ponekad angažiran, oštar i reže gdje treba: autorica se ne libi kritizirati ono što kritiku, složile smo se, zaslužuje.
Iako ga je kritika opisala kao ljubavni roman, post-ljubavni roman, epistolarni roman, roman s elementima detektivske priče, mi smo se složile da se roman ne uklapa niti u jednu kategoriju, a da mu takva ograničenja ni ne trebaju. „Nije ljubavni roman, možda roman o ljubavi", reći će jedna čitateljica, s kojom smo se složile: ovo je doista roman o ljubavi, romantičnoj, prijateljskoj, ljubavi prema sebi, prema životu, gradu…
Olja Savičević Ivančević, složile smo se, napisala je izvrstan roman, roman koji preporučujemo dalje, čije stranice već kolaju među prijateljima. U tome i jest ljepota ovakvih druženja.

Izvještaj je napisala Ivana Dražić, voditeljica Čitateljskog kluba 54+.

Projekt Koja je tvoja priča? sufinancira Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj objave isključiva je odgovornost udruge Kulturtreger. Ako se želite uključiti u ovaj projekt namijenjen našim sugrađankama i sugrađanima od 55 godina ili starijima, slobodno nam se javite na booksa[at]booksa.hr ili na 01/ 4616 124.

 

POVRATAK NA VRH STRANICE