Mjesečina u uljiku

U povodu stote godišnjice rođenja Luke Brajnovića objavljena je zbirka Mjesečina u uljiku. Brajnović je, pored Borisa Marune i Viktora Vide, najbolji i najistaknutiji hrvatski emigrantski pjesnik. Od 1945. godine živi u izbjeglištvu, najprije u Italiji i Španjolskoj, gdje je i završio studij i gdje je radio kao profesor književnosti i etike na Sveučilištu u Navarri do umirovljenja.

Malo poznat književnim stručnjacima, nadolazeća godišnjica prilika je da se historiografski i kritički progovori o opusu ovog značajnog hrvatskog pjesnika. Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Pisao je pjesame, pripovijesti i romane. Još za vrijeme studija bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Luči (1940.-1943.), a od 1941. do 1944. godine bio je urednik Hrvatske straže. U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima (Danica, Glas sv. Antuna, Hrvatska revija i dr.).

U Madridu je pokrenuo i do 1955. godine uređivao reviju za duhovno-znanstvena pitanja Osoba i duh (zajedno s Hijacintom Eterovićem) te Knjižnicu Osvit. Surađivao je i u raznim španjolskim novinama i revijama te je bio pisac brojnih priručnika za španjolske studente. Brajnovićev pjesnički opus odlikuje katolička didaktičnost, meditativnost i rafinirana, dozirana patetika u izrazu, a piše vezanim stihom i u pravilnim rimama.