Akcije pisanja

Odnosno, bolje rečeno: Vlado Martek ne želi biti pjesnik u konvencionalnom smislu značenja proizvođača lijepih slika i uspjelih metafora, ne želi pisati pjesme kao zaokružene kristalizacije oblika (jezične umjetnine), ne želi voditi lirski dnevnik stanja, raspoloženja, psiholoških realizacija iz kojih se ne bi nazirao koherentan protagonist. Naprotiv, on želi sačuvati što neviniji odnos prema pisanju i mogućnostima izraza, on želi djelovati mimo uobičajenih kanala difuzije i distribucije, on želi stvari vratiti na početak (prije kontaminiranja i kompromitiranja smisla znakova, prije zlouporabe simbola, prije hiperprodukcije i inflacije stihova) te biti i ostati "predpjesnik", svjestan, međutim, da ta pozicija čistoće i nevinosti možda upravo odgovara i statusu "posljednjeg" pjesnika. Tonko Maroević, Slobodna Dalmacija