U rukama držite jedno moguće iskustvo: gusti talog odlaska, priču o grubom dovršetku adolescencije, o sudaranju sa samim sobom i s drugima. U rukama držite ispisano ono što aktualne statistike o mladima koji napuštaju Hrvatsku ne otkrivaju, ali o čemu povremeno dopre poneki glas, odmetnuta psovka, pervertirana politička zabrinutost ili naprosto neko hladno ‘zbogom’, uz učtivo zatvaranje vrata, da nas ne probude…
Viktorija Božina nije se zamarala učtivostima: njezina proza vitalna je i iskrena, na momente adolescentski naivna, bespoštedna i nerijetko šokantna, razotkrivajuća poput slučajno pronađene tajne poruke. Njezin roman prvijenac ne govori o nježnim šaputanjima, skupoj odjeći i šminki. Priča je to o seksu, besparici, otkrivanju i odlasku. S tim da Viktorija Božina nije učtivo zatvorila vrata za sobom (da nas ne probudi), ona je kroz njih provalila, ne osvrćući se. Uz zvuke turbofolka.
