Srijeda
02.10.2019.

Ljudski zadah




A+ A-

Ljudski zadah, prvi put objavljen 1945. godine, memoarsko je djelo mađarskog prozaika, pjesnika i dramatičara Ernőa Szépa (1884. - 1953.), jednog od najvećih imena mađarske književnosti prve polovice 20. stoljeća, u kojem gotovo dnevnički opisuje vlastito strahotno iskustvo Židova u nacističkoj Mađarskoj 1944. godine.

Povijesni kontekst u koji se knjiga smješta njemačko je zaposjedanje Mađarske u ožujku te godine i deportacija više od 400 000 tamošnjih Židova u koncentracijske logore početkom lipnja pod vodstvom Adolfa Eichmanna. Autor prvo predstavlja kuću obilježenu Davidovom zvijezdom u koju se morao preseliti i napustiti život na Margitinu otoku na kojem je proveo trideset i tri godine. Potom se koncentrira na listopad 1944. kada su se ruske čete približavale Budimpešti, a Nijemci i njihovi mađarski saveznici očajnički nastojali obraniti grad, poslavši radi toga tisuće preostalih židovskih zarobljenika da kopaju rovove, među njima i šezdesetogodišnjeg pisca.

Autor gotovo reporterskim stilom pripovijeda o trotjednom prisilnom radu u tvornici cigala, sve do oslobađanja zatvorenika iz ruku Strelastih križeva. Evocira cjelodnevnu izloženost hirovima većinom mlađahnih stražara u rasponu od podsmijeha do pogubljenja po kratkom postupku. Prisjeća se izgladnjivanja, mučenja, ponižavanja.

Ernő Szép najbolje pogađa kad opisuje nesigurna stanja uma jednako žrtava i agresora, nadasve njihove zablude. Ono o čemu govori čisti je užas, ali on to čini kao da neobavezno čavrlja o svakodnevici. Jedinstven je u svemu tome Szépov narativni ton, mješavina izbezumljenosti i ironije. Ne izražavajući otvorenu osudu i ne zapadajući u očajanje, on uspijeva, precizno do u detalj, opisati niz događaja progresivno rastuće podlosti.

Tko na takav način govori o premlaćivanju ili prijetnjama, o ranjivosti i smrti što neposredno vreba, tko se poput djeteta naivno uvijek iznova čudi novim mukama, neusporedivim s onim već proživljenima, u njemu su se savršeno stopili karakter i vanjsko vladanje, sirovost života i tehnika njegova preoblikovanja. U tom ljudima nesklonom vremenu Ernő Szép do samoga je kraja uspio sačuvati superiornost sebe kao književnika i vlastitu unutarnju eleganciju.

S mađarskog prevela Kristina Peternai Andrić.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.