Bijela mačka

Pažljiv čitatelj u ovoj će bajci naći neke poznate motive: ponešto podsjeća na Ljepoticu i zvijer, premda s obrnutim ulogama, ponešto na Matovilku. No Bijela Mačka prethodi objema spomenutim pričama. Premda autorica – koja je živjela u sedamnaestom stoljeću – ovaj tekst nije namijenila djeci, vjerujemo da će najmlađi, kao i svi ostali čitatelji, znati uživati u njezinom mačjem dvoru i vilinskom voću, dramatičnim obratima i diskretnom smislu za humor, u čudesnom svijetu blistavih boja u kojemu je sve moguće i sve završava dobro.

Marie-Catherine d'Aulnoy (1651. – 1705.) autorica je prve bajke objavljene u Francuskoj, Otoka sreće (L'Île de la félicité). Ta je pripovijest pokrenula modu pripovijedanja bajki među francuskim plemstvom, osobito među ženama. Pisanjem bajkovitih priča počele su se baviti mnoge autorice koje su se okupljale u književnom salonu gospođe d'Aulnoy u Parizu te se tako širio krug ljudi zainteresiranih za tu književnu vrstu. Dvije zbirke samostalnih bajki gospođe d'Aulnoy – Bajke (1697.) i Nove priče ili Moderne vile (1968.) – donijele su svojoj autorici slavu, mnoštvo čitatelja i članstvo u čuvenoj padovanskoj Akademiji (Accademia Galileiana). Njene se priče odlikuju opuštenim načinom pripovijedanja i jezičnim inovacijama, a u nekima od njih služila se i alegorijom i satirom kako bi kritički progovorila o stvarnosti svojega vremena. Premda su postupno pale u zaborav, njene su bajke, među kojima se Bijela Mačka smatra jednom od najuspješnijih, tijekom stoljeća doživjele brojna izdanja te i danas slove kao remekdjela svoje književne vrste.

Prevela i prilagodila Sanja Lovrenčić, ilustrirala Hana Vrca.