Četvrtak
30.08.2012.

Criticize this!: 'Kalendar Maja'




Extra_large_old_people
A+ A-

Zoran Ferić: Kalendar Maja (Profil, Zagreb, 2011.)

O LJUBAVI I SMRTI, BEZ STEREOTIPA

Novi roman Zorana Ferića čekao se više od šest godina, i to s velikom dozom znatiželje s obzirom da je riječ o autoru prepoznatljiva stila koji je hvaljenim zbirkama pripovjedaka Anđeo u ofsajdu i Mišolovka Walta Disneyja dokazao da je majstor kratkih priča. Iako je objavio kraće romane Djeca Patrasa te Smrt djevojčice sa žigicama, tek se Kalendarom Maja okuražio zaozbiljno uhvatiti u koštac s romanesknim žanrom. Djelo od 600 stranica kasnilo je i na kraju se pojavilo baš u prosincu 2011., tik pred početak godine u kojoj bi čovječanstvo, prema majanskom kalendaru, trebao zadesiti kraj svijeta. Poznat kao autor koji preferira mračne i često groteskne teme, Ferić ovim romanom ipak ne problematizira apokalipsu na globalnom planu, ali ostaje vjeran sebi nizom intimnih priča ljudi od kojih se neki svakako nalaze pred raspadima osobnih univerzuma.

Iako mu na koricama piše da čitatelj prati tri dječaka koja odrastaju u Zagrebu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, glavni je lik neosporno umirovljeni ginekolog Tihomir Romar koji sa svojim sedamdesetogodišnjim školskim kolegama kreće na drugo maturalno putovanje. Starci koji kreću na ekskurziju brodom po jadranskoj obali pojavili su se kao zakulisna slika već u romanu Djeca Patrasa, a motiv plovidbe ironizira metaforu života jer sijedi maturanti kreću ususret nepoznatoj i nadasve nesigurnoj budućnosti. Na brodu kojim upravlja kapetan njihovih godina koji se, paradoksalno, boji mora i oluje, starci oživljavaju i nanovo proživljavaju slike iz prošlosti.

Kompozicija romana rascjepkana je na poglavlja koja se odigravaju u sadašnjosti te na poglavlja koja prate Tihomirovo odrastanje u Zagrebu, od djetinjstva sve do zrele dobi, a napetim završecima poglavlja održava se dinamika radnje. Ferićevo iskustvo u pisanju kratkih priča, žanra koji zbog duljine zahtijeva jezgrovitost i stilsku vrsnoću kako bi se postigao željeni efekt, u slučaju ovoga romana bilo je iznimna prednost, jer su slike koje čitatelju promiču pred očima iznimno zaokružene i detaljne, a opet gotovo filigranski isprepletene u koherentan i logičan tekst bez skretanja u nepotrebne digresije. Iznimno uvjerljive minijature sa zagrebačkih ulica ocrtavaju konture grada koji se razvijao kao i njegovi stanovnici, opisujući čitatelju duh prošloga vremena bez nepotrebnih objašnjenja o samoj prošlosti. Povijesno i političko okružje u kojem se likovi nalaze i koje se mijenja od socijalizma do kapitalizma neizostavno utječu na njihove postupke, ali nigdje ne izbija u prvi plan nego ostaje u sjeni individualnih sudbina, čime to suptilno i bezbolno umetanje itekako važnog povijesnog konteksta postaje jednim od najjačih aduta Ferićeva pripovijedanja. Primjerice, Tihomirov je otac bivši partizan, a Ferić koristi njegova vojna odličja i kodna imena kako bi hiperbolizirao sliku čovjeka čije pravo lice u biti nitko ne poznaje jer je kronično nesposoban komunicirati sa sinom i suprugom. Ratovi koji su se odigrali na ovom prostoru i posljedice tranzicije vidljivi su u posjetu staraca Golom otoku i susretu sa sinomrlama (neologizam za majke koje su izgubile sinove), zatim iz priča o divljim apartmanizacijama i Romanovim propalim arhitektonskim egzibicijama, te iz polemike kakva budućnost čeka raspojasanu mladež sa Zrća... Kalendar Maja, dakle, nije moguće niti ispravno pokušati žanrovski jednoznačno odrediti, jer u njemu koegzistiraju ljubavni roman, kronika, roman odrastanja, groteska i satira.

Dvije osnovne teme romana su ljubavna priča između Tihomira i Senke te starost koja na prepad sustiže svakog čovjeka. Senka, fatalna za Tihomira poput Kovačićeve Laure, na sreću po njega ipak nije demonski lik, ali svakako jest jedna od najzanimljivijih protagonistica u recentnoj hrvatskoj književnosti jer njezini postupci upravljaju Tihomirovim životom, a motivi ostaju skriveni sve do kraja romana kad se klupko ipak raspliće. Neobičnost njihove veze podcrtana je klasičnim Ferićevim stilom koji podrazumijeva plejadu čudnovatih usporedbi i morbidnih sličica koje često izazivaju pitanje što je uopće moralno (ne)opravdano, poput scene u kojoj vode ljubav osluškujući bolne vapaje Senkine umiruće majke koja preuzima funkciju njihova fantomskog djeteta, naglašujući tako da se životni ciklus s vremenom u biti vraća na početak, zatim ljubavnog trokuta koji će razoriti nekoliko obitelji, spolnog odnosa s nemoćnim osobama, Tihomirove ovisnosti o prostitutkama i nemogućnosti da vodi ljubav bez zamišljanja niza drugih žena s kojima se susretao u prošlosti itd.

Kalendar Maja stilski je i jezično izvanredno dotjeran roman koji izbjegava korištenje stereotipa. Osim toga, Ferić svoje likove vodi sigurno kroz radnju, ne dozvoljavajući nelogičnosti ni šuplja mjesta u njihovoj karakterizaciji, što je u slučaju ovako kompleksnog djela veoma pipav posao. Panični pokušaj da se uspori prirodni životni ciklus i grčevito pitanje kako bi naša osobna povijest danas izgledala da je u jednom trenutku u prošlosti drugačije krenula, problemi su koji minimalno jednom u životu opsjednu svakog čovjeka i već su bezbroj puta obrađeni, pa s te strane ovaj roman ne donosi veliku novinu. Ipak, prihvatimo li staru izreku da je u književnosti ionako već sve rečeno, ostaje nepobitna činjenica da je Ferić vrsni psiholog koji svog čitatelja uvijek iznova iznenadi pomalo izmaknutim gledanjem na uvriježene stvari. Upravo zato fokus stavlja na stare ljude, generaciju koja je zanemarena i diskriminirana kako u stvarnom životu, tako i u  hrvatskoj književnoj produkciji. Prebacujući se u njihov kut gledišta, čitatelj otkriva da se ključne točke koje i dalje opsjedaju ove prostore, politika, nacionalno naslijeđe, tradicija, identitet i slično, ipak ne bi trebale shvaćati toliko ozbiljno jer se pred kraj života ionako sve izjednači, "a onda će se ionako sve zaboraviti".

Piše: Morena Livaković
Foto: Abaconda (flickr)

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.