Četvrtak
12.07.2012.

Criticize this: 'Kordina šaka'




Extra_large_kompjuterska_igrica
A+ A-

POETIKA VIDEO-IGRICE
Leonid Čapo Milenić, Kordina šaka, Edicija Božičević, Zagreb 2011.

Nivo 1: kritičarka vs. pisac

Kritičarev glas uvijek zvuči kao strogi glas objektivnog sudije, koji ima božansko i ljudsko pravo da prosuđuje vrijednost književno-umjetničkog djela. No, taj glas je samo prikriveno objektivan čime za sebe stiče veći kredibilitet. Zbog toga sam u ovoj kritici odlučila da prije svega razotkrijem masku ko to i iz kakve perspektive vrednuje roman prvijenac Leonida Čapa Milenića. Kao što je i Milenić tek mladi autor i ja sam takođe kritičarka sa malo kritičarskog iskustva. U podnaslovu on je svoj roman odredio kao 'prvi pravi tresh-roman'. Moje dosadašnje obrazovanje bilo je zasnovano na velikom zapadnom kanonu, a sad bi trebalo da vrednujem djelo koje je autor svjesno svrstao u  niži žanr. Takvo određenje moglo bi biti samo promišljen Milenićev potez da ne predstavlja svoj roman kao remek-djelo, koje je napisao genije u svojoj dvadesetoj godini, već više kao stilsku vježbu u nekom određenom žanru. Kada tako pripremi čitaoce, i to u podnaslovu koji je veoma uočljiv paratekstualni signal, onda se od romana očekuje da bude zabavan za čitanje, ali da ima jasan satirični potencijal.

Nivo 2: Balkan vs. globus

Prvo što je Milenić učinio da razvije taj potencijal jeste to što je za glavnog junaka izabrao Kordu, koji je 'neobična' verzija epskog heroja na početku XXI vijeka. Šta li će se desiti sa junakom koji samo razmišlja o tome kako da popije što više alkohola? Između ostalih podviga imaće značajnu ulogu u razrješenju Trećeg svjetskog rata! Opet se moram vratiti autopoetičkom diskursu i čitalačkom iskustvu savremene književne produkciju u regionu, koja se već dvije decenije ograničava na lokalni kontekst, tako da mi je bilo zanimljivo to što je prostor kojim se Korda kreće globalizovan. Naravno da samo to prostorno izmještanje ne smatram dovoljnim da bi roman bio proglašen za valjano štivo, ali svakako je prednost. No, bez lokalnoga duha nije se moglo, što sam mogla i očekivati,  pa će se među Kordinim neprijateljima naći i Milošević. U stvari nije tako jednostavno, predubjeđenje me je odmah prevarilo. Uzme li se u obzir da pisci najčešće insistiraju na nacionalnim književnostima i nacionalnim temama, Milenić je nacionalno parodizovao. Milošević postaje simbol opšteg zla, uključen u globalnu borbu dobra i zla, čime na još jednom nivou parodira nacionalno. U krajnjem, relativizuju se i dobro i zlo, jer ni Korda nije idealan junak.

Nivo 3: poetika vs. tehnika

Sad još jedan važan podatak o kritičarki čiju kritiku upravo čitate, a to je da ne igra video igrice, niti joj je jasna poenta konstantnog nasilja u njima. No ovdje čak i ja primjećujem da se borbe i način ponašanja glavnog junaka prikazuju kao u video-igricama. Korda doslovno puni svoju potrošenu energiju ogromnim količinama alkohola, nakon čega odlazi u sve veće borbe, kao da prelazi na viši nivo. Nasilje je, tako, na svakoj stranici knjige veoma intenzivno prikazano, ali se seksualnost gotovo i ne pominje, što mi se isprva učinilo čudnim. Zašto čudnim? Možda zbog toga što sam gledala dovoljno holivudskih treš filmova u kojima su seksualnost i nasilje 'neraskidivo povezani'. Opet sam upala u zamku kanonske književnosti: zašto Korda ne bi bio obliji lik? Možda bi priča o grotesknom junaku, koji samo razmišlja o tome kako će što više alkohola popiti, pa onda slučajno u toj želji za alkoholom spasi svijet, mogla biti slojevitija. Tu mogućnost Milenić nije iskoristio, kad već ovako hipotetički govorim šta je 'moglo' biti u romanu i petljam se u piščev posao. Morala bih, ipak, i nehipotetički kazati da sam, sve vrijeme čitanja, imala utisak preciznosti i jasne glavne niti romana. Ona jeste svedena, ali održava sve epizode u, na kraju, ipak dinamičnu cjelinu.

Ako je 'poetika video-igrice' novi element koji Milenić uvodi, postmodernističku intertekstualnost je samo preuzeo od prethodnih autora. Ovoga puta se nijesam prevarila, samo sam možda imala isuviše velika očekivanja kad je u pitanju prvi roman mladog autora. Već je značajan napredak što je počeo da razmišlja o drugačijim poetikama. A postmodernizam se, ionako, 'lijepi' i dosta iskusnijim autorima. Među likovima koji se sreću sa Kordom su, tako, i Kastro, Mao Cedung, Raspućin, Buš i drugi. Tim izborom čitalačka pažnja usmjerava se na igru između stvarnog svijeta i  romanesknog, što je i ranije bilo često rabljeno u različitim postmodernističkim tekstovima.

Posljednji nivo: pakao vs. raj pozitivnih kritika

U dva poglavlja, Milenić će pokušati i da dopiše svoju verziju pakla, oslanjajući se na danteovsku tradiciju. Među grešnike je svrstao i muzičke i filmske kritičare, ali ne i književne, što bi trebalo da indicira da nas (književne kritičare) nije htio eksplicitno svrstati među kažnjene, ali implicitno (ako zatreba) i nama bi se tamo u paklu moglo naći mjesta. Nemojte samo pomisliti da sam se uplašila paklenih muka, pa da zato pišem ovako blagonaklonu kritiku! Pišem je zato jer je Milenićev roman zabavan; satira napisana u 21. vijeku, o 21. vijeku, za 21. vijek. Doduše, tehnikom s kraja 20. vijeka. I Super Mario otišao je u istoriju zajedno sa segama devedesetih, dok Milenić Kordu 'pronalazi' dvijehiljaditih.

A i na kritičarskome strašnom sudu, vrijeme je za presudu. Zavisnost od postmodernističkih tehnika Milenićev je smrtni grijeh. No zato što je u žanru koji je sebi zadao uspio da postigne efekat dinamičnog i zanimljivog štiva, nasmijao me i zabavio, pa čak postavio i elemente nove poetike, koju bi kasnije mogao da razvije, zaslužio je mjesto u čistilištu. U sljedećem pokušaju nadam se da će pokucati i na rajska vrata.

Piše: Nađa Bobičić (u saradnji sa Gjorgjem Bozhoviqem)
foto: hannes.a.schwetz (flickr)

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.