Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

Garpova sljedba

Large skare al stewart
Srijeda
25.02.2015.
Točno se sjećam svojeg prvog susreta sa Svijetom po Garpu. Kolegica sa studija s kojom sam dijelio strast prema čitanju, a podudarali su nam se i glazbeni i književni ukusi, bacila je (metaforički, naravno) Johna Irvinga na stol kada smo raspredali o našim najdražim knjigama i od tog sam razgovora znao da je ova knjiga moja sudbina, da ću je se prije ili kasnije prihvatiti i vrlo vjerojatno je zavoljeti i prihvatiti kao svoju. 
Jasno je da sam prvo pokušao s knjižnicama, ali jedino što se u Zagrebu u ono vrijeme moglo naći bilo je neprivlačno, masno i raskupusano izdanje negdje s početka osamdesetih. Iz knjige u dva ili čak tri toma ispadali su listovi, stranice su bile žute i smrdjele su na vlagu, duhan i propadanje, i nisam se mogao prisiliti da je posudim. 
Nije mi se žurilo, preda mnom su bile stotine i tisuće jednako uzbudljivih naslova, Garp je mogao čekati. Nova se prilika za druženje ukazala kada sam koju godinu kasnije prvi put otputovao u Beograd. Bila je tamo, u prvoj knjižari u koju sam ušao, nova i neotvorena, još je mirisala po papiru i tiskarskoj boji. Kupio sam je bez trenutka premišljanja.

Evo je i sada preda mnom (nimalo metaforički), počiva na stolu dok pišem ovaj tekst, zove me, možda mrvicu podmuklo, da se ostavim tipkovnice i posvetim se opet njoj jer sam možda već zaboravio što me sve čeka između njezinih korica.
Točno se sjećam kako sam bezglavo uronio u tu knjigu, koliko me opila i uzela pod svoje, kako je brzo i okrutno zavladala mnome i kako je, onako kako to već biva s pravim knjigama, učinila da dok je čitam razmišljam onako kako to čine njezini likovi, kao da se dio mog identiteta istopio i prelio na njezine stranice. Kao da sam, barem malo, izgubio sebe da bih mogao dobiti nju. 
Sve knjige na svijetu su knjige o životu, ali ova je to možda malo više od ostalih zato što su događaji u njoj jednako nepredvidljivi i nemilosrdni kao i život sam. Pratimo lik T.S. Garpa još od trenutka kada je njegova majka tek planirala zatrudnjeti, pratimo njegovo odrastanje, školovanje, zasnivanje vlastite obitelji i spisateljsku karijeru. Dramatično, duhovito i nevjerojatno uvjerljivo bez obzira na svu apsurdnost i začudne obrate. Svaki lik koji se pojavi u knjizi savršeno je životan, gotovo da ne bi iznenadilo da progovori, a sve situacije su pomno osmišljene, nadopunjavaju se i utječu jedna na drugu iako se to iz početka ne može primijetiti, baš kao i u životu.
Nije me smetao ni suviše sitan font pa ni ponekad težak srpski prijevod koji nije išao glatko čak ni za nekoga tko je odrastao na Zlatnoj seriji i Lunovom Magnus Stripu i dobro zna što su pantalone, a što šargarepa. Ne, baš ništa nije moglo umanjiti njezinu nevjerojatnu privlačnost i njezin naizgled nehotičan šarm, bio sam potpuno osvojen.
Poslije sam shvatio da nisam jedini. Osim kolegice s početka, ova knjiga ima brojno odano sljedbeništvo, a među njima je i Al Stewart, stari i iskusni škotski lisac (rođen 1945.), glazbenik koji neprekinuto djeluje već gotovo pedeset godina i u tom je razdoblju objavio moćnu gomilicu albuma, singlova i EP-ja. Na jednom od njih sakrila se i pjesma 'The World According to Garp' koja je čista posveta ovom romanu, toliko jasna da jasnija ne može biti - nazvana je po njemu, njega opisuje i njemu se obraća; pjesma koja je, uvjeren sam u to, rezultat iste čitalačke zaluđenosti kakva je i mene spopala kada sam se Garpa dočepao prvi put.
Glazbeno ova pjesma nije ništa posebno, tek vrlo pitak i razigran pop koji je zabavan dok traje, ali se gubi iz sjećanja čim zadnji ton pjesme otplovi u beskrajan eter ili već onamo kamo odlaze upravo odsvirane pjesme. Tekst je, s druge strane, ono zbog čega se pjesmu isplati slušati i preslušavati, jer on ostvaruje finu komunikaciju s knjigom, opisuje je ekonomično i precizno, istovremeno fanovski i onoliko kritičarski koliko to dopušta pop pjesma.


Njezini stihovi ponekad zvuče kao blurb koji bi se mogao naći na koricama knjige, ali ne onaj bezvezni, generički već onaj znalački ispisan, onaj koji će vas stvarno natjerati da knjigu uzmete u ruke i prelistate je, da joj posvetite pozornost.
Any sudden move could outmanoeuvre the plans you made at the start
The hopes and schemes of ghosts and dreams in the world according to Garp
Sve je tu - planovi, nade i sheme, duhovi i snovi, i ono najvažnije, nagli pokreti. Oni se ne odnose samo na nepromišljene poteze u životu, već ih se može čitati i kao referencu na hrvanje, sport u koji je T.S. Garp zaljubljen i koji čini veoma važan dio ove knjige. Uz hrvanje, u romanu su prisutni i drugi motivi koji se mogu pronaći u većini djela Johna Irvinga: medvjedi, Beč, ljudi nezainteresirani za seks, Nova Engleska...,
It’s a restless world and the lips are curled as the hands come reaching your way
But the writer’s pen simply moves again and puts it down on the page
Pjeva tako Al Stewart i podsjeća da je Svijet po Garpu u jednakoj mjeri knjiga o pisanju, barem onoliko koliko je i knjiga o smrti, seksualnosti, rodnim ulogama ili feminizmu, jer Garp je i pisac, a meni u sjećanju ostaje zacementiran onaj dirljiv moment kada djeci pred spavanje čita isključivo vlastite priče jer bi mu bilo ispod časti uspavljivati ih tuđim djelima.
Malo je tužno što je ono izdanje spomenuto na početku, izdanje nakladničke kuće Otokar Keršovani iz 1985., još uvijek jedino izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku pa čitatelj s ovih prostora mora ili tražiti najmanje uništene primjerke, čitati na engleskom ili potražiti srpsko izdanje (Puna kuća, Beograd, 2003.). Al Stewart kao da lebdi i pleše između ovih opcija, baca udicu na koju će se zakačiti svaki ljubitelj književnosti i podsjeća koliko je ovo vrijedna i važna knjiga. 
Ono što me u životu istovremeno čudi i plaši jest činjenica da me ponekad ipak treba podsjećati na stvari koje su mi važne i za koje sam mislio da ću ih uvijek uzimati zdravo za gotovo. Tako se zna dogoditi da na trenutak zaboravim koliko je ovo sjajna knjiga iako je čitam najmanje jednom u svake dvije godine. I svaki put nakon čitanja se pitam na kakve sam to gluposti potrošio prethodnu godinu.

Andrija Škare
foto: Chris Hunkeler

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu