Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

Pokaži što znaš: Irena Rašeta

Large 324
Petak
16.04.2010.

Svoje je priče, razasute po webu i konvencijskim zbirkama, Zagrepčanka Irena Rašeta (1978.) skupila u zbirci Cabrón (SFera, 2009.), što je obilježila blog-turnejom. Ova hispanistica, prekaljena blogerica (ire.nosf.net) i članica društva SFera, osim pisanjem proze, bavi se prevođenjem, organiziranjem konvencije SFeraKon i  uređivanjem portala NOSF, a prihvatila se i promocije hrvatske fantastične književnosti u inozemstvu.

Jesu li striktne odrednice žanra teret ili prednost SF književnosti? 
Ja ih ne smatram teretom jer postoje s razlogom. Kad se govori o znanstvenoj fantastici, govori se o žanru koji barem jednim dijelom ima uporište u stvarnoj postojećoj ili teorijskoj znanosti i ne vrijedi mišljenje da je to SF pa se može pisati o bilo čemu. Ako se nećemo pridržavati tih pravila, onda jednostavno nema smisla pisati znanstvenu fantastiku.

Tko je zaslužan za marginalizaciju SF književnosti? Snobovski kritičari ili SF franšize koje odvraćaju pozornost od kvalitetnog SF-a?
Vjerojatno si je SF sam kriv jer je počeo kao trivijalna književnost, a u mnogim slučajevima i ostao. Ali to je i stvar žanrovske oznake. Ne vjerujem da su krimići ili ljubići u nešto boljem položaju od SF-a. Krivi su malo i književni elitisti koji odmah dignu nos kad čuju SF. Kao i sami esefičari koji su se zatvorili u svoja geta i uglavnom ih ne zanima što se zbiva vani. I poneki pisci koji sasvim očito pišu SF, ali strahuju od te oznake kao od vraga. Najbolje bi bilo kad žanrovske podjele ne bi postojale, no prema kojem bi kriteriju onda knjižari slagali knjige na svoje police?

Hrvatska SF i fantasy scena prilično je jaka. Koja bi periodička izdanja i biblioteke preporučila? Koje pisce i spisateljice početnici nikako ne bi smjeli zaobići? 
Od periodike bih definitivno preporučila časopis Ubiq jer mislim da tamo objavljuju trenutno najjači autori u Hrvatskoj. Osim toga, Ubiq se trudi objavljivati priče u širem rasponu definicije SF-a uz strogu kontrolu kvalitete sadržaja, pa će se tamo naći proza koja – odgovorno tvrdim – može zadovoljiti i najprofinjenije čitatelje. Od ostalog mogu samo vrlo pristrano preporučiti SFerinu biblioteku autorskih zbirki, zaključenu s antologijom Ad astra, te SFeraKonske zbirke priča, gdje će esefičar-početnik pronaći vrlo šaroliko društvo koje piše priče raznolikih stilova, tema i podžanrova, dakle SF za svačiji ukus.

Od pisaca koji se nikako ne bi smjeli zaobići, na prvo mjesto bih stavila Darka Macana, on je kanon za hrvatski SF, ostale mogu preporučiti samo prema vlastitom ukusu: Goran Konvični i Danijel Bogdanović pišu meni vrlo dragi tzv. ćaknuti SF, Dario Rukavina me svaki put oduševi svojim stilom i maštom, Tatjana Jambrišak i Milena Benini omiljene su mi autorice, David Kelečić, Sanja Tenjer i Ivana D. Horvatinčić mlade su nade koje ne smijemo zaobići. Od 'starije' garde tu su Raos, Žiljak, Perković.

Kako se hrvatski SF&F fanovi odnose prema domaćoj žanrovskoj produkciji?
Interna je fora da domaće autore SF&F-a čitaju samo drugi domaći autori, no bojim se da to nije daleko od istine. Šira SF publika ako i čita, čita uglavnom strane autore, a domaćih se kloni. Nepravedno, naravno (reče ona objektivno).

Napravila si prvi korak ka sustavnijoj promociji hrvatskog SF-a u svijetu. Što je CroSF? Kolike su šanse hrvatskih autora za uspjeh na međunarodnom (poglavito američkom) tržištu?
Nekakva proto-ideja postojala je još otkako sam preuzela urednikovanje NOSF-om 2006. godine, kad sam uz brojeve NOSF magazina odlučila objavljivati i 'podlistak' na engleskom jeziku kojim bih promovirala domaće autore. S vremenom je porasla količina prevedenog hrvatskog SF-a pa se rodila potreba da se sve to objedini na jednome mjestu. Najlakše je bilo pokrenuti blog i tamo strpati sve linkove. Teži je dio sad to održavati, pisati vijesti, promovirati, dogovarati daljnje prijevode ... Za sve to treba vremena i volje, a uz posao i razne hobije kojima se bavim, bojim se da je vremena vrlo malo, postoji samo volja.


U zadnje se vrijeme u SFerinim glasilima počela koristiti sintagma spekulativna fikcija. Što točno spada pod tu etiketu?
Koliko sam primijetila, taj se termin koristi dvojako – kao termin koji objedinjuje sve fantastične žanrove (znanstvenu fantastiku, fantasy, nadnaravni horor) ili, pak, kao termin koji označava ili 'literarniji' SF ili rubno žanrovska djela. Ja ga koristim u onom prvom smislu.

Tema SFeraKonske zbirke za 2010. su steampunk i space opera. Što razlikuje ta dva SF podžanra i zašto su baš oni odabrani? 
Steampunk je, kako su urednici to lijepo sročili, tehnološki napredna prošlost, a space opera društveno nazadna budućnost. Drugim riječima, steampunk se odvija u prošlosti u kojoj je tehnologija, bazirana na parnome stroju, naprednija nego što je doista bila, dok je kod space opere riječ o tehnološki naprednoj svemirskoj pustolovini kojoj je cilj "spasiti damu u nevolji" i/ili cijeli svemir od zlih sila. Dakle, moglo bi se reći da se radi o dijametralno suprotnim podžanrovima SF-a koji bi ovako suprotstavljeni mogli, nadamo se, izroditi i neke zanimljive kombinacije.

Steampunk obilježava estetika prošlosti, želja za regresijom. Koliko je u tom smislu sličan fantasyju?
Steampunk može biti blizak SF-u ako ima znanstven(ij)u premisu ili pak fantasyju ako uvede fantasy elemente. Ovisi na koju stranu ode, tom će žanru biti sličniji. Mislim da to što se steampunk bavi prošlošću nije odlučni faktor da je sličniji fantasyju nego SF-u jer se znanstvena fantastika ne bavi po defaultu budućnošću, putovanjima u svemir i vanzemaljcima.

SF&F imaju mnoge podžanrove. Koji su trenutno najzanimljiviji i u kojem će se smjeru kretati razvoj SF&F književnosti?
Već nekoliko godina traje zaluđenost steampunkom, koja, čini se, ne jenjava, već samo raste. I posljednjih godinu, dvije traje svojevrsni revival space opere. Mislim da je očito zašto smo baš ova dva podžanra odabrali kao teme SFeraKonske zbirke sljedeće godine.

A trendovi u SF-u su takvi da je fantasy popularniji od znanstvene fantastike, a vampiri su popularniji od svega skupa pa puta deset. I poprilično je dokazano da je vrlo povoljno vrijeme za pisanje za mlade. I vidljivo je da nekoć isključivo SF teme sve više ulaze u mainstream književnost. I čeka se da netko smisli neku novu nišu koja će izazvati bum.

Alice Bradley Sheldon ime je žene koja ti je uzor, a svijet je zna pod muškim pseudonimon James Tiptree, Jr. Je li se ženama teže probiti na scenu žanrovske književnosti?
Mislim da se nije teško probiti, ali nije ni lako biti SF spisateljica i stajati rame uz rame sa svojim muškim kolegama. Patiš od dvostrukog etiketiranja – em pišeš SF, em si još i žena. Premda je većina ljudi, naravno, bez predrasuda, još uvijek se dogodi da npr. u Americi slože antologiju priča, koja bi trebala predstavljati najbolje od najboljeg svih vremena, i u nju ne uključe ni jednu autoricu jer im nijedna nije pala na pamet.


U novoizašloj zbirci Cabrón skupljene su sve tvoje dosad objavljene pripovjetke. Iako su tvoje čitalačke preferencije usko vezane uz SF, zbirka je spoj različitih podžanrova fantastične književnosti. Kako odabireš podžanr prikladan temi? 
Kad pišem rijetko kad odredim unaprijed u kojem će žanru biti priča. On se obično sam nametne s temom. Da, najviše volim čitati znanstvenu fantastiku, ali kad pišem, razmišljam o stvarima koje želim staviti na papir, a ne žanru kojim ću ih izraziti. Nije važno je li to SF, fantasy ili horor, glavna je priča. Jedino što sam shvatila da ako nema neke vrste fantastike u njoj, onda me ni ne zanima pisati tu priču.

Koje su teme i motivi dominantni u Cabrónu? Što su tvoje najistaknutije književne opsesije?
Nisam shvaćala da ih imam dok mi Milena Benini nije ukazala na njih u jednom intervjuu. Čini se da me preokupiraju smrt, religija i strah od putovanja u svemir. Da nije njezinih uvida, rekla bih da su to ljubav i ljudski odnosi. Premda me, kako sam ateist, dakle nevjernik, dosta često zanima religija i kako je to biti vjernik ili, pak, božanstvo.

Kao poznata blogerica i urednica zbirke pripovjedaka BlogSF, što misliš o književnosti na blogu u web 2.0 dobu? Je li blog već na samrti, kako smatra Bruce Sterling?
Književnost na blogu je poput bilo koje druge književnosti, samo što je najprije bila objavljena na blogu. Ne smatram je nekim posebnim žanrom, stilom ili ičim sličnim. Blog je samo sredstvo koje brže i neposredno dobavlja čitatelje, a to je nekako bit 2.0 doba, ta neposrednost i interaktivnost između autora i čitatelja. Nisam u stanju reći je li blog na samrti jer još uvijek, i nakon šest godina, imam potrebu pisati svoj blog i čitati tuđe. Neki kažu da je samo stiglo vrijeme kad se blog rafinira, opstaju oni koji zbilja imaju nešto za reći, dok ostali bježe na društvene mreže. Možda je tako, vrijeme će pokazati tko je u pravu.

SF&F manifestira se u velikim količinama i u mnogim medijima. Kako biraš sadržaj za NOSF portal?
Najviše me zanima pratiti trenutna zbivanja kod nas i u svijetu. Koji su trendovi, što se čita, što se gleda, o čemu se priča. Na žalost, vrijeme je opet ključni faktor, pa nisam u mogućnosti raditi sve što bih željela i mogla – intervjue s raznim zanimljivim ljudima, prikaze knjiga, serija i filmova ... Za sada se samo trudim držati korak i pratiti ono što bi našim esefičarima bilo zanimljivo čitati i saznati. Privlači me misao da je NOSF filtar svih najzanimljivijih SF vijesti iz cijeloga svijeta.

Razgovarao Srđan Laterza

Intervju je prvotno objavljen u Zarezu u sklopu projekta 'Pokaži što znaš' koji je Booksa.hr provodila u suradnji s portalom za nezavisnu kulturu Kulturpunkt.hr.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu