Ponedjeljak
05.05.2008.

Paučina: Jessie i Marko, Zagreb-Šangaj via Edinburgh




A+ A-

Ušli smo nasmijani u ''Acanthus'', moj omiljeni bar na Waverley Bridgeu, naručili kapučino i uskoro za šankom počeli akciju pisanja. Dok se Jessie veselo smješta uz šank i otvara svoj crni ruksak, konobarica Karen, moja dobra znanica, okrznu me vragolastim i upitnim pogledom jer me već dva tjedna vidi u baru ili samoga ili sa Susan, a ja joj uputim strogi pogled i brzo stavim okomito prst na usta i zatim ga još brže maknem. Ozarena Jessie iz malog ruksaka vadi kemijsku olovku i bilježnicu s perforiranim listovima. Smijemo se kao ludi. Romantično ozračje Škotskog visočja, udoline Glen More i Loch Nessa prilično nas je omamilo; potpuno sam zaboravio na Europu i na svoj novinarski posao. Htio sam vidjeti njezinu krhku ruku kako piše kineski; ideja je da naš mali pisani razgovor ja pišem na engleskom, a Jessie odmah ispod na kineskom.


Kažem Jessie da mi je njezina točka najljepša na svijetu, da izgleda kao mali krug, kružić, ali da mi je iznimno teško procijeniti kvalitetu njezina rukopisa na kineskom. Naš grohot odjekuje uz šank. Gledamo se, palimo cigarete, pušimo i otpijamo kapučino. Smijemo se i komentiramo sve što smo napisali na listu istrgnutom iz njezine bilježnice za dnevničke zapise s putovanja po Europi. Pitam Jessie kako me može tako otvoreno pitati hoću li je jebati večeras, a tek se poznajemo pola dana. Jessie najnormalnijim glasom kaže da iako ona nije pomodna djevojka, šminkerica, trendy girl kao ona Coco, ''znaš ona iz romana Shanghai Baby naše Wei Hui'', da se je ipak počela zaljubljivati u mene već oko podne kad smo ručali u Spean Bridgeu, a u Fort Augustusu, kad smo se prvi put uhvatili za ruke, bila je već napola zaljubljena, da bi u čarobnim ruševinama Urquhart Castlea, kad smo se prije ukrcaja na brod prvi put zagrlili, bila već jako zaljubljena, a na brodu, koji je lagano brodio po Loch Nessu, postala je totalno i definitivno zaljubljena u mene. A to je shvatila u trenutku kad sam kapetana broda ozbiljnim glasom, onako kao usput, upitao kada je zadnji put vidio čuveno čudovište ''Bloody Nessie'' i kad sam odmah zatim nju pitao, zbog rime, jasno, je li možda ona, Jessie, zapravo preobražena Nessie, a ona je rekla da pristaje biti i Nessie samo ako ću je ja voljeti. Kažem Jessie da je stvarno malo puknuta kad se može tako brzo i jako zaljubiti u čovjeka kojega prvi put vidi u životu. Marko-Marko, pa ja sam ti iz napredne obitelji, a imam i jaku kemiju, pojašnjava Jessie žustro svoju otvorenost u ljubavi. Istrgla je još jedan list iz teke pa smo još malo vježbali neprekidno se smijući. (U stvari, neprekidno se smijemo otkad smo se jutros upoznali u izletničkom minibusu.) Rezultat je sljedeća vježbica.

Neovisno o tvrdnji Jeana-Martina Charcota da se ''na dnu svake nevolje nalazi seks'', zanimljivo je kako su i na koliko načina lingvisti riješili transkripciju kineskog ideografskog pisma u romansko, odnosno latinično alfabetsko pismo. No ipak, moj glavni problem trenutno je bio kineski jezik općenito, u cjelini, bez obzira na oblik transkripcije koja meni, barem sada, nije mogla nikako pomoći. Držao sam u očaju te listove papira i gledao naizmjence njih i Jessie.

- Nikada neću naučiti tvoj jezik – rekao sam snuždeno.

- Pa dođi k meni u Šangaj, o Marko-Marko, i nakon dvije-tri godine, najviše četiri, bit ćeš super – rekla je staloženo i bezbrižno Jessie kao da je Šangaj tu nadohvat ruke. Gledala me je radosno, oči su joj bile pune iskrica i nade. Primijetio sam da moje ime često izgovara dvaput zaredom. Očito joj se sviđa; ja sam prvi Marko kojeg je upoznala. I stvarno, izgleda da se Jessie jako zaljubila, i to u samo desetak sati druženja! Moj ego (koji je proteklu noć doživio gadni napadaj vlastite beznačajnosti pa sam rano ujutro, ne obavijestivši o tome Susan, panično otišao na izlet u škotska brda i doline kako bih se barem malo rastresao i prevladao tu navalu osjećaja ništavnosti) bio je bez obzira na moje dobro funkcioniranje na poslu već mjesecima uzdrman, bio je sve krhkiji i nestabilniji. Jedino pravo, istinsko zanimanje mojeg ja bilo je pronalaženje neke čvrste točke za koju bi se mogao uhvatiti - uz istovremenu sumnju u istinitost vlastita postojanja - te je spremno prihvaćao sve nepobitne činjenice pa tako i nenadanu zaljubljenost Jessie kao činjenicu o sve prodornijem poduzetništvu Kineza u svijetu koje se, eto, očituje i u ljubavi. Doista, ne sjećam se da se itko ikada tako brzo zaljubio u mene; čak ni zaigrana Susan kojoj ću sutra ipak morati objasniti gdje sam bio danas, odnosno sve ovo s Jessie, čak ni ponekad nimfomanski temperamentna Tina, čak ni Mateja iz gimnazije koja se u trećem razredu razboljela od histerije pa se zbog toga svaki tjedan zaljubljivala u drugog dečka. Što se mene tiče, ja sam se uvijek brzo i lako zaljubljivao.

- Osim toga - nastavljala je odlučno Jessie - kao novinar možeš raditi i u Šangaju, upoznati novu Kinu i slati reportaže u Hrvatsku. A prije dvije godine, to sigurno znaš, konačno smo dobili Olimpijske igre 2008. u Pekingu. Do tada ćeš, ako samo dođeš, joj, kad bi barem odmah došao, do tada ćeš već odlično znati kineski, a ja ću naučiti hrvatski. Možda ćemo napraviti veliko vjenčanje i imati dijete. Ha, što kažeš na to!? – brzo je maštala i planirala Jessie. Nisam imao srca prekinuti zanesenu djevojku nepovoljnom informacijom o tome da se još nisam službeno rastao s Tinom i još nepovoljnijom informacijom o tome da ne mogu imati djece, jer sam neplodan, sto posto sterilan. - Ići ćemo u Peking na Igre i svagdje. Gledat ćemo razne sportove, navijat ćemo za Hrvatsku i Kinu. Znaš, naš nacionalni sport je pljuvanje. Ma šalim se, jasno, ali Kinezi stvarno obožavaju pljuvati. Ako želiš, naučit ću te kako se najlakše i najefikasnije pljuje u dalj. Mi iz Šangaja smo najbolji u tome, iako ljudi iz Pekinga to misle za sebe… Ej, Marko-Marko, nemoj ni slučajno sanjati o tome da me možeš pobijediti u pljuvanju u dalj! Vodit ću te svagdje, vodit ću te i na Veliki zid; na njemu čak možemo biti i jako, jako prosti i nepristojni, važno je samo da nas nitko ne vidi dok smo nepristojni; najbolje je sakriti se u neku od kula i onda se ljubiti; možemo po Zidu i šetati, gledati prirodu i sjećati se ovog našeg prvog izleta u Europi i velikog smijanja koje nam već od jutra diže adrenalin. Samo ti dođi u Šangaj i ne boj se ničega, ja ću ti pomagati u svemu, Marko-Marko. A to će i meni dobro doći jer studiram turizam. Za dvije godine bit ću, hej, turistički vodič u rodnom gradu; stari mi je već osigurao posao. Šangaj je jako cool, vjeruj mi! Uf, strašno sam se zaljubila u tebe! Ozbiljno! I meni samoj je čudno što se sve tako brzo dogodilo. Zamisli, Marko-Marko, u jednom jedinom danu! A sad idemo još malo ponavljati pa da vidiš kako je to lako – rekla je Jessie i prstom dodirujući napisano počela izgovarati na kineskom ''Volim te.''

Učimo zajedno. Ponavljam za njom, ona me obzirno ispravlja. Trudim se kako bih postigao barem približno korektan izgovor. Izgovaram to otprilike ovako: ''wŏ ai mĭ''. Jessie ispravlja ''mĭ'' u ''nĭ'' i kaže da je to njezina greška, jer da nije dobro napisala latinično slovo ''n''. Izgovaram zatim pravilno ''wŏ ai nĭ'', a ''w'' izgovaram kao brzo ''uo''. Jessie me hvali, potiče i hrabri, ali ja još uvijek pokazujem nesigurnost u izgovoru. Onda ona to isto izgovori na hrvatskom. Pita me je li dobro izgovorila. Ja kažem da je. Jessie zaigrano ponavlja nekoliko puta ''Volim te, volim te!'', ponavlja sve glasnije i glasnije. Karen posluje iza šanka poslužujući goste i gleda nas sa smiješkom. Kažem joj da mi Jessie upravo javno izjavljuje ljubav na hrvatskom. Smijemo se. Jessie se tako lijepo smije, zarazno. Zatim ja pomalo nespretno i stidljivo izgovaram ''Co aĭ.'', a Jessie kaže da nema ništa protiv. Ludo. Onda ona izgovara tu istu rečenicu: ''Jebat ću te.'' Pita me je li to dobro izgovorila. Kažem joj da je to izgovorila neodoljivo dobro. Jessie je oduševljena. Uzvikuje nekoliko puta ''Jebat ću te, jebat ću te!'' i ta rečenica na hrvatskom, s njezinim cvrkutavim, pijukavim kineskim naglaskom i najmekanijim ''ć'' koje sam ikada čuo (čak mekanijim od onoga ''ć'' u Dalmaciji), zvuči doista neodoljivo. Toliko neodoljivo da čovjek na trenutak zaboravi njezino pravo značenje. ''Jebat ću te, jebat ću te, jebat ću te!'', uzvikuje veselo Jessie.

Milko Valent

(nastavit će se...)

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.