Ponedjeljak
08.01.2018.

Larpurlartističke mjere štednje




Extra_large_ruta
Časopis 'Libra Libera' kojem vjerojatno slijedi gašenje (dizajn: Dejan Dragosavac Ruta)
A+ A-
Ako želimo što preciznije doznati što nas očekuje u 2018. godini, najbolje je otići na web stranicu Ministarstva kulture i pogledati koji su programi dobili financijsku potporu u idućoj godini. Organizatori podržanih programa mogu riješiti dobar dio troškova i nadati se sufinanciranju od strane lokalne uprave ili europskih fondova. Za programe koji ne dobiju potporu uglavnom se ne može zatvoriti financijska konstrukcija i oni se gase – privremeno, a često i konačno. 
 
Otkad je Nina Obuljen Koržinek postala ministrica, uvedena je lijepa praksa da se rezultati o potporama programima objavljuju prije nego što programi trebaju krenuti (dok su ranije znali kasniti i po nekoliko mjeseci). Dakle, neposredno prije 1. siječnja doznali smo koji su programi prihvaćeni, a koji ne. I već nakon nekoliko dana nove godine doznali smo da se neki odlični programi koji nisu dobili potporu – kao što su feministički portal za popularnu kulturu Muf, a vjerojatno i književni časopis Quorum i časopis o rubnoj književnosti i teoriji Libra Libera – nepovratno gase.
 
Uz to što nam rezultati govore o aktivnostima u 2018. godini, u usporedbi s ranijim rezultatima govore nam i o smjeru kulturne politike. Ovo je druga godina čije rezultate potpisuje ministrica Nina Obuljen Koržinek i nakon dugo vremena možemo gledati rezultate ne kao direktnu reakciju na poteze prethodnog ministra/ice, nego kao nezavisnu odluku konkretne ministrice. No značenja rezultata mogu se najbolje vidjeti u usporedbi s ranijim godinama – s prvom godinom Obuljen (2017.), jedinom godinom Zlatka Hasanbegovića (2016.) i posljednjom godinom Andree Zlatar Violić (2015.) Usporedbom tih rezultata možemo vidjeti je li Obuljen odlučila skrenuti ulijevo (vratiti politiku na razdoblje prije Hasanbegovića), udesno (nastaviti Hasanbegovićevim stopama u rezanju sredstava nedesnim publikacijama) ili napraviti kompromis. Rezultati nam, pak, pokazuju da nema jednostavnog odgovora na to pitanje. 
 
Zbog dužine članka, u ovoj prilici osvrnut ćemo se na podršku izdavanju časopisa i elektroničkih publikacija, a književnim manifestacijama i izdavanju knjiga bavit ćemo se u nekom idućem navratu.
 
Širenje reza
 
Velika većina podržanih publikacija dobiva potporu do 100.000 kuna, a vrlo malen broj preko 200.000 kuna, i to su redom veći tjednici i dvotjednici za kulturu. U zadnjoj godini Zlatar Violić bila su četiri takva medija: lijevo orijentirani Le Monde Diplomatique (280.000) i Zarez (550.000) te desni Hrvatsko slovo (250.000) i Vijenac (550.000). Dakle, Ministarstvo je podržavalo izlazak četiri kulturne novine, s namjerom da održi svojevrsni ideološki balans.
 
Dolaskom Hasanbegovića, balans je očekivano narušen: desni mediji dobili su veću potporu (Hrvatsko slovo 400.000 i Vijenac 600.000), lijevi Zarez je potpuno izgubio potporu i prestao je izlaziti, a LMD je dobio iznenađujuću povišicu na 300.000.
 
Dolaskom Obuljen Koržinek, ravnoteža nije uspostavljena, nego je dodatno narušena: Hrvatsko slovo i Vijenac dobili su istu potporu, Zarez potporu nije ni tražio ni dobio, a LMD je izgubio potporu i prestao izlaziti. Tako smo 2017. dočekali s tek dvije kulturne novine.
 
Ako je netko gajio nade da će u 2018. godini doći do rebalansa, to se vrlo očito nije dogodilo. Hrvatsko slovo i Vijenac opet su dobili istu potporu, Zarez i LMD se nisu ni prijavili, a nijedan drugi medij nije dobio tako veliku potporu. Jedini časopisi koji su dobili potporu veću od 100.000 kuna su HAZU-ov Forum (190.000, isto kao prethodne tri godine) i DHK-ova Književna republika (120.000) – dakle, još dva časopisa u izdanju konzervativnih institucija. 
 
No, ako je već odlučeno da nijedna druga publikacija neće dobiti tako veliku potporu, bilo je moguće rasporediti ukinuti iznos na niz manjih kulturnih časopisa i publikacija. Ni to se nije dogodilo, dapače – potpora je mnogima ukinuta ili smanjena, a u najboljem slučaju ostala je ista ili blago povećana. 
 
Najteže su prošli književni časopisi Quorum i Libra Libera te feministički časopis Treća koji su ove godine izgubili potporu (koja se u ranije tri godine nije bitno mijenjala i iznosila je prosječno oko 30.000 kuna po časopisu). Feministički portali Vox Feminae i Muf te kulturna rubrika portala H-alter nisu dobili potporu, kao ni ranijih godina. Kulturni portal Kulturpunkt, koji je u zadnjoj godini Zlatar dobio 70.000 kuna, a u Hasanbegovićevoj godini izgubio potporu, pod Obuljen je vraćen među podržane publikacije (s 30.000 kuna). Taj uvećano-smanjeni iznos nije se mijenjao ni ove godine. Dakle, časopisi i publikacije koji su mogli svojim sadržajem i radom nadomjestiti rad Zareza i LMD-a nisu za to ovlašteni, nego im je potpora u odnosu na 2015. smanjena ili ukinuta. 
 
Ovdje valja postaviti pitanje radi li se o postepenom ukidanju potpore tiskanim književnim časopisima. Svi izdavači već se godinama muče s distribucijom časopisa i slabom vidljivošću izdanja. Stoga se već dugo čeka adresiranje tog problema, bilo kroz uvođenje sustava distribucije, bilo kroz ukidanje tiskanih časopisa i njihovo 'guranje' na Internet. No ukidanje potpore za rad ne rješava nijedan od ta dva problema, kao ni prepuštanje časopisa tržištu koje je, podsjetimo, ionako u groznoj situaciji. Pritom valja uvažiti da je veći broj ostalih književnih časopisa (Fantom slobode, Književna revija, Književna republika, UBIQ...) i ove godine dobio istu potporu. Zašto su oni dobili, a navedeni časopisi nisu? A radi se o dugotrajnim, vrijednim, važnim i (iz perspektive Ministarstva) jeftinim programima.
 
Taj potez bi možda imao nekog smisla kad bi se paralelno prebacio fokus na elektroničke publikacije za književnost. No ni to se nije dogodilo. Najveći korisnik Moderna vremena Info je za 2015. dobio 90.000 kuna, iduće godine isti iznos (uz 20.000 za program Croatian Literature), dolaskom Obuljen u 2017. dobio je povećani iznos od 100.000 kuna za portal (i 40.000 za Croatian Literature), a ove godine opet je srezan, i to na 80.000 kuna (i 20.000 za Croatian Literature). Booksin portal padao je sa 70.000 u vrijeme Zlatar na 50.000 (za vrijeme Hasanbegovića) i potom na 40.000 za vrijeme Obuljen Koržinek (koliko nam je dodijeljeno i 2017. i 2018.) Tu su još Kritična masa (30.000), kulturni portal Arteist (20.000), prvi put potporu su dobile Besplatne elektroničke knjige (20.000) i to je sve. Broj podržanih elektroničkih publikacija i njihova potpora ne rastu, dapače, smanjuju se.
 
Obračun bez ideološkog predznaka
 
Dakle, u odnosu na 2015., ne samo što su ukinute skuplje kulturne publikacije, nego se iz nepoznatih razloga smanjuje potpora i manjima i jeftinijima. Bilo bi stoga najjednostavnije zaključiti da je Hasanbegović svojim rezovima stvorio situaciju koju je Obuljen Koržinek održala i učinila normalnom. U tome ima istine, no dodatan uteg je što je Ministarstvo ove godine pokopalo i druge vrijedne časopise i publikacije, a s druge strane valja primijetiti da, za razliku od Hasanbegovića koji je potporu preusmjerio podobnim publikacijama, sada nije došlo do bitnog povećanja ostalih potpora – uglavnom je ili ista ili smanjena (npr. publikacije Društva hrvatskih književika dobile su 110.000 kuna manju potporu nego u vrijeme lijeve Zlatar). To nas dovodi do ključnog pitanje – di su pare? Gdje su nestali novci ukinutih potpora?
 
I tu vidimo najveći i najkobniji trag nove kulturne politike. Ukupan iznos za izdavanje časopisa i elektroničkih publikacija u vrijeme Zlatar bio je 5.295.000 kuna. Ni u Hasanbegovićevo vrijeme nije se bitno promijenio – 5.008.000 kuna. Nagli rez dogodio se u 2017. godini (3.807.000) i nastavio ove (3.642.000). Dakle, ukupna potpora časopisima i elektroničkim publikacijama u kulturi je u tri godine smanjena za 31%. A nije da su u 2015. cvjetale ruže. 
 
Zašto je ukupni iznos srezan? Je li to zbog toga što je ukupni budžet Ministarstva kulture smanjen? Ili je novac raspoređen na druge kulturne aktivnosti? Ili je naprosto ispario? I zašto ministrica nije najavila i obrazložila rezanje ukupne potpore časopisima i elektroničkim publikacijama? Pritom je, da najavimo spoiler, ukupna potpora u jednakom omjeru smanjena i izdavanju knjiga i književnim manifestacijama. 
 
Valja imati na umu da je prije manje od dva mjeseca Ministarstvo objavilo petogodišnju Nacionalnu strategiju za poticanje čitanja koja, podsjetimo, kao tri strateška cilja navodi "uspostavljanje učinkovitog društvenog okvira za podršku čitanju, razvoj čitalačke pismenosti i poticanje čitatelja na aktivno i kritičko čitanje te povećanje dostupnosti knjiga i drugih čitalačkih materijala." Kako rezanje sredstava za produkciju i distribuciju književnih publikacija i knjiga doprinosi uspostavi okvira za podršku čitanju i poticanju na čitanje, o povećanju dostupnosti materijala da ne govorimo?
 
To baca dodatno loše svjetlo i na 'izvanredne' natječaje kojima je Ministarstvo najavilo pomoć ugroženim akterima u književnom polju (o čemu smo ranije govorili). U ovom kontekstu, izgleda da Ministarstvo jednim natječajem reže potporu, a drugim amortizira štetne učinke prvog. Pritom se ti izvanredni natječaji ne tiču ni časopisa ni elektroničkih publikacija. 
 
Za razliku od Hasanbegovićevih eksplicitnih ideoloških obračuna, ova je politika mnogo tiša, manje konfliktna, bez 'ideološkog predznaka', ali zbog svoje nenametljivosti naposljetku još opasnija. U 2018. očekuje nas manje svega – manje publikacija, manje sadržaja i manje honorara za djelatnike publikacija – a ne postoje naznake da će u 2019. biti drugačije. Jer ovi rezovi nisu čak ni kurtoazno predstavljeni kao 'nužne' mjere štednje, 'ideološki' obračuni ili kao dio Nacionalne strategije (kojoj čak proturječe), nego su provedeni bez najave, obrazloženja i ikakvog javnog dijaloga.
POVRATAK NA VRH STRANICE