Poezija na živo: Branko Čegec

Utorak, 21.05.2019 u 19:00
Large_b._egec__foto_hrvoje_grgi_

Povod razgovoru Branka Čegeca s Miroslavom Mićanovićem je novi pjesnički rukopis, povod za govor i dijalog o poeziji, stanju stvari, jeziku, poetici i poetikama, putovanju i pisanju, čitanju i nestanku jednog svijeta, ili svjetova u kojima smo i o kojima smo pisali i čitali. Ali to ne bi trebalo biti sve, jer „poezija na živo" živi od svoje nedokučivosti, zapreka, iznenađenja i radosti. Ili bi barem tako moglo biti!

Uvodna posveta rukopisa knjige pjesama Branka Čegeca Uspon i pad koševskog brda / Sarajevo za prolaznike „za njih i ostale" diskretna je uputa za čitanje i kretanje prostorom knjige, njezinom rubnošću, posveta kojom se čitatelju postavlja pitanje: tko su oni (vidljivi) i tko su ostali? Razlomljenost i podvojenost, razvlaštenost i siromaštvo, samo su neka od mnogih mjesta i dionica koje upućuju na dvojnost rukopisa, suprotstavljenost ili iznevjereni kronološki slijed u onome što se događa između uspona i pada? 
Daleko od olakih rješenja, poezija Branka Čegeca zadire u ono što se u neposrednim pojedinačnim prizorima, susretima, razgovorima, sagledavanjima tek sluti ili traje između ljeta i zime: izravno, žestoko, grafički intezivno, značenjski izazovno.

Razgovor o novom rukopisu Branka Čegeca poticajan je povod za provjeru vlastitog jezika, povod za razgovor o svjetlu i mraku naše svakodnevice, stvarnosti i suvremenosti, a poezija je dobrodošao, ili jedini mogući, početak naših razgovora i sumnji… Neizostavno, počet ćemo od mjesta gdje zaborav postaje terapija!


Branko Čegec
LOPOVI HARAJU

Ako uočite sumnjive osobe
prijavite ih policiji

plakat je na telegrafskom stupu
dvadeset metara od policijske kućice
koja čuva zastoj
                         i diplomaciju.

Psi lutalice, ni živi
                         ni mrtvi,
utonuli u buku radnih strojeva.
Dva radnika nožem buše
                         konzervu,
treći dobacuje nerazumljivu,
u vjetar prosutu
                        rečenicu.
Moguće da je psovka,
Moguće poziv na obrok
                        i predah. 

Podrhtava žica na ogradi:
Turoban znak u svijetu
                        žica i ograda.
U nekoj kući,
                        neznano kojoj,
Vjetar zalupi vratima.
Sva stakla u kući
                        skupljena u jecaj:
Bolan odjek krhkoće
                        i nesigurnosti.

Jeka niz Koševsko brdo,
zvuk jutarnje molitve:
trudna žena s djetetom
                       u naručju
pada u zagrljaj druge
                       trudne žene:

                       Ne psuj!
                       Ne kradi!

Uzmi što ti je ponuđeno!

foto: Hrvoje Grgić

POVRATAK NA VRH STRANICE