Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija
Piše: F. B.

'Mjesto presjedanja': Udahnuti život ništavilu

Large mjesto presjedanja

S naslovnice knjige.

Naslov knjige: Mjesto presjedanja Autor knjige: Matěj Hořava Prevoditelj: Mateja Pavlic Izdavač: Disput Godina izdanja: 2023
Petak
05.05.2023.

Književnost je područje imaginacije (no shit, Sherlock), ali isto tako i zrcalo u kojemu često prepoznajemo stvaran život - ili nam se samo čini da je to stvaran život? Ne znamo, teško je reći, pa čak i da nam sam autor potvrdi ili opovrgne naše sumnje, nije moguće sa sigurnošću reći u kojoj mjeri je ono što smo pročitali utemeljeno u stvarnosti. U Booksi, među našim literatur-znanstvenicima, postoje dvije dominantne teorije. Prva po kojoj autor(ica) zna sve i kada bi gospodična, odnosno gospon htjeli ili željeli (a obično neće i ne žele), lako bi mogli odagnati svaku nedoumicu i reći – evo, ovo se stvarno dogodilo, a sve ovo drugo samo je nadgradnja, izmišljaj.

Zagovornici druge teorije uvjereni su kako je autor(ica) otprilike posljednja osoba na svijetu koja bi nam mogla biti od pomoći u ovoj nečuveno zamršenoj stvari. Autori(ce) po svojoj spisateljskoj prirodi u većini slučajeva ne mogu razlikovati izmišljene od stvarnih svjetova. Niti brinu oko toga. Skloni iskrivljavanju nama poznate stvarnosti, njezinu uljepšavanju ili nagrđivanju, grade nešto posve treće – pripovijest sazdanu od svega što im je u određenim trenucima prošlo kroz glavu. Jednostavno rečeno – literati su, baš poput Kramera (fikcijskog lika kreiranog po stvarnom čovjeku) iz tv-naniznake Seinfeld, oni koji ne žele ići u klasičnu pizzeriju, već u onu gdje sami mogu izabrati od kojih će sastojaka načiniti svoju pizzu.

Opet, po nekim teorijama koje ozbiljna znanost s prezirom odbacuje sve ovo uopće nije važno, jer književnost je zapravo posljedica svjetlucanja u središtu superudaljenog sazviježđa u narodu znanog kao Usplahireni Daždevnjak.

Bilo kako mu drago, u ovom trenutku nismo u stanju ponuditi odgovore na sva pitanja koja nas muče, ali smo zato nastavili čitati i ovih dana pročitali Mjesto presjedanja češkog autora Matěja Hořave. Hořava je, vidjet ćete, vrlo zanimljiv autor i kako u pogovoru navodi prevoditeljica Mateja Pavlic (ne, nije Ć na kraju, već baš C), o njemu se zna malo. Piše pod pseudonimom, a kao lektor češkog jezika radio je u Bavarskoj, rumunjskom Banatu i posljednjih godina u Gruziji. Trenutno je, kako čujemo, u Budimpešti. Pažnju češke književne javnosti privukao je 2014. kratkim romanom Rakije: proze iz Banata koji mu je donio nagrade Magnesia Litera (kategorija – otkriće godine) i Češká kniha.

Hořava je godinama u egzilu, ne doduše prisilnom, i taj život u tuđini u ovom slučaju je važan, jer su obje njegove knjige dobrim dijelom rezultat boravka u drugim zemljama. Rakije: proze iz Banata su upravo to – proze iz rumunjskog Banata, a Mjesto presjedanja zbirka su literarnih razglednica iz Gruzije. Međutim, ni tuđina više nije što je bila, svijet je već odavno postao globalno selo i Hořavine putešestvije ne ostavljaju traga na njemu. Barem ne vidljivog. Ožiljci ipak postoje i u određenim poglavljima-pričama u Mjestu presjedanja jasno su vidljivi, no oni nisu rezultat života izvan domovine. Bavarska, Banat i Gruzija, pa sada i Budimpešta, mjesta su manje ili više udaljena od Češke geografski, i to nije toliko važno – kod Hořave kao da je važniji život u drugom jeziku što je za njega, čovjeka kojemu je jezik sve – i majka, i otac i domovina, stvarno big deal.

Životne priče likova raspoređenih u dvadeset i devet kratkih gruzijskih pripovijesti često su bremenite tugom, većinu njih ždere samoća, zbog rata ili drugih nesretnih okolnosti morali su napustiti rodne gradove, sela, pokrajine i krenuti ispočetka na drugom mjestu. Osjećaj gubitka, izmještenosti i samoće najdublji je u pripovijesti Duhoborac – jednoj od najboljih u knjizi. Učitelj kojega autor ondje susreće živi u jednom od najpustijih dijelova zemlje, sam u kući, u selu okružen armenskim katolicima. Razgovor s čovjekom kojemu rijetko tko navrati ispunjen je gorčinom, ali Hořava cijelu ovu tužnu priču uspijeva ispripovijedati uz podosta duhovitosti koja uvijek dolazi iz samog bivanja čovjekom. Netko će to uočiti i iskoristiti, netko neće, a kod Hořave to ide jedno s drugim, posve lako i prirodno.

Koliko god sve pripovijesti u Mjestu presjedanja prožima osjećaj samoće i izmještenosti, Hořava se u svojoj prozi tvrdoglavo odbija prepustiti i nestati u jednom od tih ponora. Za njega je pitanje stila udahnuti život točno na mjestima gdje nas nesreća i splet nesretnih okolnosti žele odvući u ništavilo. Češka književnost i kinematografija prepune su likova (i autora) koji umjesto odustajanja i polaganog nestajanja nastavljaju dalje, glavinjaju kroz život i rugaju se nesreći i zloj sudbini u lice. Hořava dijelom jest dio te tradicije pripovijedanja, no još više je svoj, originalan.

Njegove gruzijske kratkoprozne razglednice, kao i one banatske, rezultat su boravka u tim prostorima, poznavanja ljudi koji ondje žive. Postavlja se pitanje – bi li on uopće postojao kao autor da je ostao živjeti i raditi u Češkoj? Imamo razloga vjerovati da bi, ali se onda postavlja i drugo pitanje – kakva bi bila Hořavina češka proza? Ne znam za banatsku (jer je, avaj, nisam čitao), ali u gruzijskoj prozi autor često evocira uspomene na život u domovini, pripovijesti iz Tbilisija ili Batumija isprepletene su s epizodama iz djetinjstva i mladosti u Češkoj. Hořava stalnim promjenama mjesta boravka izrasta kao autor, u njemu se taloži iskustvo života u egzilu i drugim jezicima, pa se nekako da naslutiti da će njegove razglednice u budućnosti biti još bogatije.

Svojevremeno je Tiziano Scarpa boravio u Zadru što je rezultiralo zbirkom pjesama Govorancija turističkog vodiča pred zalaskom sunca – knjiga je u cijelosti posvećena Zadru. Trebalo bi Hořavu pozvati na par godina u Hrvatsku (mogao bi, primjerice, raditi kao arhivarski namjesnik u Booksi!) i vidjeti što bi se izrodilo iz toga.

Prije same odjave, Booksino vijeće za češki jezik želi pohvaliti odličan posao koji je na prijevodu obavila Mateja Pavlic. Hořavine češko-gruzijske proze oživjele su na hrvatskom kao što trešnje u okolici Kyota ožive, probeharaju u proljeće.

Pročitajte Mjesto presjedanja. Ozbiljno, morate, riječ je o obaveznoj lektiri.

F.B., 3. svibnja 2023., Zagreb

Možda će vas zanimati
Preporuke
Homepage e31c5e58 be83 4d9a 8b8e a7a54b0b41b3 10.05.2024.

'12 points go to...'

Zamislili smo da je Malmö epicentar, ne samo glazbene, već i književne euforije.

Piše: Anja Tomljenović

Preporuke
Homepage 34123542576 6c1ffb7866 c 02.05.2024.

'Druga zemlja': Veliki američki roman

Pojam "veliki američki roman" upotrijebio se bezbroj puta, toliko da se već izlizao od silne upotrebe, ali Baldwinova "Druga zemlja" to jest – istinski veliki američki roman autora koji točno zna što želi i mora reći, i zna kojim sredstvima to postići.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage nauchi da chitash  godina bisera  fejs 15.04.2024.

Opasnost nekritičkog pristupa romanu 'Godina bisera'

Na drugoj radionici u sklopu projekta „Njena priča je i tvoja priča" tema je bila roman "Godina bisera", prerano preminule češke autorice Zuzane Brabcová. Donosimo kritiku Stanislave Paunović.

Preporuke
Homepage gorko gorko joanna bator 1 10.04.2024.

'Gorko, gorko': Noževima u patrijarhat

Joanna Bator ovu priču pripovijeda britkim jezikom i prepliće je humorom, nježnošću, pomalo iznenađujućim, a ponekad i  teškim životnim događanjima. 

Piše: Ana Marić

Preporuke
Homepage louis smith jl2lgyydcno unsplash 21.02.2024.

'Unuka': Priča koja traje iz generacije u generaciju

Kroz odnos Kaspara i Sigrun, Schlink ne nudi samo današnju sliku Njemačke i nepomirljivo podijeljenog njemačkog društva – to je priča koja traje iz generacije u generaciju i daleko nadilazi granice jedne države.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage untitled design   2024 01 24t110954.712 27.01.2024.

'Čovjek koji je sve vidio': Reflektirajući mozaici traume

Deborah Levy u ovom romanu u jednu veliku povijesnu priču smješta priču jednog malog čovjeka koji se bori s pronalaskom vlastitog mjesta unutar svijeta,

Piše: Ana Marić

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu