Škrabica: Coolio Jack

Četvrtak, 18.05.2017 u 20:30
Large_slikaevent_-_copy

Kada je prije koju godinu domaća kantautorska scena krenula bujati, činilo se da je bazen novih talenata neizmjeran. Svaki čas bi iskočilo neko novo ime, bilo je publike, bilo je novih ideja, bilo je žara. Onda su stvari pomalo utihnule. Nekadašnji talenti su se prometnuli u izgrađene glazbenike, objavljuju se albumi, rasprodaju klubovi, transformiraju glazbeni izričaji. Sve je super i sve je za pet, ali nedostaje novih imena.

Zato je tu Coolio Jack. Momak koji nastavlja klasičnu kantautorsku tradiciju, momak čije su pjesme ogoljene, najčešće odsvirane samo na akustičnoj gitari (mada mu ni usna harmonika nije mrska!) i u kojima je naglasak na melodiji i tekstu. I emociji! Znamo da je glazba bez emocije ništa, a Coolio Jack na njima ne štedi, vidjet ćete, ustvari čut ćete!

Rastegnete li žicu između Eda Sheerana i Jacka Johnsona, Coolio Jack će se naći negdje na sredini, a oko njih će, kao vječna inspiracija, letjeti klasici i legende na čijim su se izvorima svi napajali. Do slušanja u Booksi, evo ovog i ovog pa ovog malog teasera.

Čekamo vas, dođite. Bit će super, bit će svi!

Za one koji/e žele znati više, malo infosa o Škrabici općenito.

Škrabicu je prije sedam godina pokrenuo Ante Perković, a uskoro su mu se pridružili Nina Romić i Luka Belani. Ovaj program postoji kako bi vam predstavio mlade i/ili još neširoko popularne glazbenike-kantautore. Svira se samo autorska glazba, nema obrada.

Od proljeća 2012. do početka 2016. godine organizacijsko-promocijski volan Škrabice u rukama je imao Adam Semijalac (Bebè Na Volè) a sada Škrabicom upravlja Andrija Škare. Osim guštanja u odličnoj svirci, jednom mjesečno Škrabica vam pruža priliku da učinite dobro djelo. Naime, upad se ne naplaćuje, a u svirku koju ćete čuti uloženo je vrijeme, trud, entuzijazam, pa je onda fer i suvislo da glazbenici dobiju nešto zauzvrat. A to 'nešto' su dobrovoljni novčani prilozi koje publika može ubaciti u škrabicu. Sva prikupljena lova ide glazbenicima. Osim toga, Škraba je drugačija i po tome što se izvođače sluša u tišini. Nema razgovaranja, bilo međusobno, bilo na mobitel, žamora, šuškanja, šaptanja i došaptavanja zato jer je to bezobrazno i omalovažavajuće prema izvođačima, a i ne bi se ništa čulo jer je svirka akustična, nema struje. Pa ako biste dali ruku u vatru da nema tog kluba gdje možeš slušati muziku u tišini i stvarno je, baš stvarno dobro čuti, nemojte. Dođite nam na Škrabu i doživite to skoro pa endemsko iskustvo.

POVRATAK NA VRH STRANICE