Škrabica: Nebo Roza

Četvrtak, 28.09.2017 u 19:30
Large_branimir_norac__1_

Ne bi bilo lako onome tko bi, zato što ga je netko ucijenio i prisilio, morao precizno opisati glazbu koju izvodi Nebo Roza što je ustvari alias iza kojega se kriju multiinstrumentalist Branimir Norac i njegova prateća družina. Na prvu poželite reći da je to akustični folk, ali mogao bi biti i freak folk, čuje se i jazz, a možda i šansona. Duh Haustora također lebdi zvučnom slikom, a bude tu i natruha očito pomno proučene i apsolvirane suvremene, ali i klasične indie, pop i rock lektire.

Lakše bi, mudrije i istinitije bilo reći da je ono što radi Branimir Norac pod svojim scenskim imenom Nebo Roza toplo, iskreno, nadahnuto, nježno, melankolično-optimistično, poetsko i posve, posve originalno.

Nemojte propustiti čuti ovog sinjskog glazbenog borca, a dok ćete ga slušati možete smišljati vlastitu definiciju njegove glazbe. Onaj tko bude najbliži, po procjeni stručne komisije, dobit će i zasluženu nagradu. Ako sada niste nagovoreni...

---

Za one koji/e žele znati više, malo infosa o Škrabici općenito.

Škrabicu je prije sedam godina pokrenuo Ante Perković, a uskoro su mu se pridružili Nina Romić i Luka Belani. Ovaj program postoji kako bi vam predstavio mlade i/ili još neširoko popularne glazbenike-kantautore. Svira se samo autorska glazba, nema obrada.

Od proljeća 2012. do početka 2016. godine organizacijsko-promocijski volan Škrabice u rukama je imao Adam Semijalac (Bebè Na Volè) a sada Škrabicom upravlja Andrija Škare. Osim guštanja u odličnoj svirci, jednom mjesečno Škrabica vam pruža priliku da učinite dobro djelo. Naime, upad se ne naplaćuje, a u svirku koju ćete čuti uloženo je vrijeme, trud, entuzijazam, pa je onda fer i suvislo da glazbenici dobiju nešto zauzvrat. A to 'nešto' su dobrovoljni novčani prilozi koje publika može ubaciti u škrabicu. Sva prikupljena lova ide glazbenicima. Osim toga, Škraba je drugačija i po tome što se izvođače sluša u tišini. Nema razgovaranja, bilo međusobno, bilo na mobitel, žamora, šuškanja, šaptanja i došaptavanja zato jer je to bezobrazno i omalovažavajuće prema izvođačima, a i ne bi se ništa čulo jer je svirka akustična, nema struje. Pa ako biste dali ruku u vatru da nema tog kluba gdje možeš slušati muziku u tišini i stvarno je, baš stvarno dobro čuti, nemojte. Dođite nam na Škrabu i doživite to skoro pa endemsko iskustvo.

POVRATAK NA VRH STRANICE