Škrabica: Nu' Rodijak

Četvrtak, 27.04.2017 u 20:30
Large_nu1

Tekst u suvremenoj glazbi je strašno, nemjerljivo važan, ali od teksta se ponekad treba malo i odmoriti. Instrumentali znaju biti svakakvi, ovakvi i onakvi, dosadni, monotoni i predvidljivi, ali kada su dobri, kada ubodu, onda vam riječi više ne trebaju i ne možete zamisliti da ste im nekoć posvećivali toliko pozornosti. Shvatite, riječju (ha!), da ponekad glazbi samo smetaju.

Takva je glazba dvojca Nu' Rodijak. Bend je osnovan prije deset godina, a ono što sviraju nalazi se na zanimljivoj razmeđi avangardne klasične glazbe, jazza, engleskog i američkog folka, world musica te cijelog niza glazbenih pravaca koji njeguju osoban i slobodan umjetnički izričaj. Kroz vrijeme su se događale određene promjene u postavi, ali u posljednje vrijeme se Nu' Rodijak ustalio kao kompaktna formacija koju čine Morana Živković na flauti i Ante Perković na gitari.

Zaplovite s njima na instrumentalno akustično putovanje; karta se ne naplaćuje, a cilj još ne znamo. Tako je možda i najbolje.

Za one koji/e žele znati više, malo infosa o Škrabici općenito.

Škrabicu je prije sedam godina pokrenuo Ante Perković (ali ne A.P. koji nastupa na ovoj Škrabici), a uskoro su mu se pridružili Nina Romić i Luka Belani. Ovaj program postoji kako bi vam predstavio mlade i/ili još neširoko popularne glazbenike-kantautore. Svira se samo autorska glazba, nema obrada.

Od proljeća 2012. do početka 2016. godine organizacijsko-promocijski volan Škrabice u rukama je imao Adam Semijalac (Bebè Na Volè) a sada Škrabicom upravlja Andrija Škare. Osim guštanja u odličnoj svirci, jednom mjesečno Škrabica vam pruža priliku da učinite dobro djelo. Naime, upad se ne naplaćuje, a u svirku koju ćete čuti uloženo je vrijeme, trud, entuzijazam, pa je onda fer i suvislo da glazbenici dobiju nešto zauzvrat. A to 'nešto' su dobrovoljni novčani prilozi koje publika može ubaciti u škrabicu. Sva prikupljena lova ide glazbenicima. Osim toga, Škraba je drugačija i po tome što se izvođače sluša u tišini. Nema razgovaranja, bilo međusobno, bilo na mobitel, žamora, šuškanja, šaptanja i došaptavanja zato jer je to bezobrazno i omalovažavajuće prema izvođačima, a i ne bi se ništa čulo jer je svirka akustična, nema struje. Pa ako biste dali ruku u vatru da nema tog kluba gdje možeš slušati muziku u tišini i stvarno je, baš stvarno dobro čuti, nemojte. Dođite nam na Škrabu i doživite to skoro pa endemsko iskustvo.

POVRATAK NA VRH STRANICE