Priče 1, 2, 3, 4

Jednoga dana godine 1967. jedan je nakladnik rekao jednom ilustratoru neka predloži pisca s kojim bi želio surađivati. Ilustrator je hrabro predložio dvojicu svojih omiljenih dramskih autora, Samuela Becketa i Eugènea Ionesca. Premda se inače nije bavio pisanjem za djecu, Ionesco je prihvatio izazov i ubrzo napisao ove četiri priče ''za djecu mlađu od tri godine''. U njih je pretočio neke trenutke iz vlastitog života i neke (verbalne) igre kojih se igrao sa svojom kćeri dok je bila malena. Njegov svijet slobodne mašte, humora i apsurda i u ovim je pričama jednako originalan i prepoznatljiv kao i u dramama, koje su mu donijele svjetsku slavu.

Za prvo hrvatsko izdanje Priča 1, 2, 3, 4 ilustratorica Vendi Vernić stvorila je likovni jezik koji se diskretno oslanja na stilove oblikovanja iz godina nastanka ovih Ionescovih tekstova, ostajući pritom originalan, slobodan i maštovit.