Dr. Ostojić: problematična anatomija

PITANJE

Poštovani gospodine doture!

Ja san vaš nesuđeni kolega Saša, zagrebački student literoterapije. Mada, u kakvon san stanju, neću nikad završit fakultet, nego ću prodavat ribice na Dolcu! Doture, bija san čvrst ka stina sve do samog kraja studiranja, a sad san se odjednon pretvorija u ruinu. Plačen, emocionalno se uživljavan sa svin živin likovima (od pravih ljudi do mitskih likova) i ne mogu operirati jer mi se ruke tresu koliko sam ganut.

Još san dovoljno dobar dotur da mogu znati da mi je to došlo od Fryea i njegovog libra Anatomija kritike. Dobro znate da je to najvažnija literatura na fakultetu, sine kva non. Usred tog dila, je li zbog sadržaja ili Fryeovog stila, nešto u meni se pomaknulo i počea san uzimati knjigu k srcu. Znan da nan kažu da to ne smimo raditi, jebi ga, ali u knjizi se iznose tako tužne stvari i puka san, doture. Čitan o razlici između znaka, slike i monade – a u glavi mi tutnji. Čitan o modusima povisne kritike i ne mogu suspregnut suze. Čitan o retoričkoj kritici i njenin rodovima: epos govori, lirika pjeva, proza se čita, drama govori, a ja plačen. Posta san ženski rod književnosti, doture!

Ne znan šta mi je, doture, ovo mi se nikad nije desilo. Ko klinac jedini nisan plaka na Bambija. Čita san sve najtragičnije libre svita i – ništa! Zapravo, ne znan jesan li ikad uopće plaka u životu. Dobro, plaka san kad je Ivanišević osvojia Wimbledon, ali to je normalno, ipak san čovik, a ne zvir.

I sad plačen zbog tog nesritnog Fryea. Profesori mi govore da se moran pribrati inače letin vanka s faksa – a mene udari samosažaljenje i opet počnen plakati. Spustin se u taj sivi Zagreb, u tu snigon opasanu ledenu pustinju, i ja san najtužniji čovik na svitu. Čak san počea pisati pisme, ono ka poeziju – znan da nan kažu na faksu da to ne smimo raditi, ali... jebi ga.

Doture, znan da ćeš pomoći svon kolegi i priki. Neugodno mi je prihvatiti činjenicu da san obolija i da se ne mogu sam izličiti, ali tuga mi ne ide iz srca. Pomagajte!

ODGOVOR

E, moj Saša!

Poštovani kolega, naletjeli ste na jednu od klasičnih prepreka u studiju medicine, a to je anatomija. Međutim, dok na studiju klasične medicine knjiga o anatomiji služi kao izvor znanja, na literoterapijskom studiju knjiga Anatomija kritike Northropa Fryea služi kako bi 'upecala' emotivce poput vas. Brzo ćemo to riješiti!

Za početak, morate se pribrati. Morate prihvatiti da Anatomija kritike nije tužna knjiga! Da bi knjiga bila tužna, treba postojati progresija glavnog lika od početnog stanja prema tužnijem stanju i, naposljetku, tragičnom kraju. Anatomija kritike nema tu progresiju: pa u njoj nema likova! Autor u knjizi mozaički izlaže različite vrste književne kritike, a čitatelje koji izdrže do kraja autor nagrađuje poglavljem pod nazivom 'Uvjetni zaključak'. Cijela knjiga toliko je studiozna, oprezna, uvjetna i ispunjena različitim klasifikacijama da je uistinu teško uhvatiti se za neku nit koja bi nas odvela do tuge.

Ono što vas ipak rastužuje vjerojatno je teza o arhetipskim simbolima. Arhetip je drevni obrazac radnje ili likova koji je prepoznatljiv u najrazličitijim pripovjednim djelima, od mitova preko književnosti do tzv. 'lovačkih priča'. Skoro svi ljudi prepoznaju arhetipe i na njima grade svoje razumijevanje svijeta. Isticanje te činjenice vjerojatno je pokrenulo sjećanje na određeni tužni arhetip i sad prepoznajete takve arhetipe svugdje oko sebe: u knjizi, na faksu, u Zagrebu (koji, doduše, uistinu djeluje pomalo 'tmurno' tokom zime).

Ono što trebate napraviti je, u sljedeća tri mjeseca, jednom dnevno uzimati pilulu V–efekta koji će omogućiti distanciranje od tužnog arhetipa (preporučujem V–efekt koji proizvodi Bayer Brecht, njihovi lijekovi su kvalitetni, a cijenom pristupačni). Nakon tri mjeseca, imat ćete nužan intelektualni i emocionalni otklon – čak ćete moći i liječiti pacijente s istim problemom!

Želim vam svu sreću u studiju i, što je najvažnije, u zdravlju. Danas ću svratiti na zagrebački fakultet gdje će se održati moja obrana počasnog doktorata i svakako ću vam se javiti da vam pružim nekoliko profesionalnih savjeta (koji nisu u neposrednom interesu čitateljima ove kolumne).

Dr. Ostojić
Foto: Luciana Christante (flickr)