Page arrow

Zbogom, dragi pacijenti!

Large finale finale
Petak
19.09.2014.
Dragi pacijenti i pacijentice,
Spakirao sam stetoskope, kardiograf je već u kovčegu, laringoskopi lete zračnom poštom, a perkusioni čekići čekaju u prtljažniku mog auta. Sve je spremno za odlazak u Ujedinjeno Kraljevstvo.
Ma koliko bolna bila činjenica da sam postao dijelom hrvatskog književnog korpusa (zbog čega neminovno moram otići), utoliko ipak osjećam snažnu potrebu i dužnost za odlaskom u najugroženije predjele načitanog svijeta: u državu koja puca po šavovima zbog svoje književne tradicije.
Prije nekoliko tjedana dobio sam poziv na čaj kod kraljice Elizabete i princa Philipa u Londonu. Na tom sastanku kraljica me zamolila da dođem osobno voditi stručni tim u misiji literarnog liječenja britanske populacije. Čaj s kraljicom i princom zaista nije bio ugodan, ne samo zbog brojnih prinčevih neumjesnih komentara, nego i zbog serijoznosti stanja o kojem mi je kraljica govorila.
Zahvaljujući ogromnom publicističkom i beletrističkom kanonu, diljem Ujedinjenog Kraljevstva raširile su se ideje zamišljenih nacionalnih zajednica, državne slobode i ljubavi prema naciji (a ne i monarhiji). Opća upućenost škotske populacije u djela Scotta, Burnsa, Irvinea Welsha i Muriel Spark potaknula je osjećaj nacionalnog zajedništva te direktno dovela do referenduma o nezavisnosti. 
Unatoč tome što Škotska ostaje u Kraljevstvu, istraživanja načitanosti upućuju da bi se slična inicijativa za referendumom mogla pojaviti i u drugim krajevima Kraljevstva. Naime, građani željni čitanja opustošili su police British Libraryja, djela Jamesa Joycea su razgrabljena i prodaju se na sjevernoirskom crnom tržištu za 10.000 funti, žitelji Walesa mahom prečitavaju nečitka djela Dafydda ap Gwilyma, keltskog pjesnika iz 14. stoljeća, a čak i stanovnici londonskog predjela Kensington čitaju Virginiu Woolf i na sastancima mjesne zajednice raspravljaju o odcjepljenju.
U sljedećoj godini očekuje nas i objava dosad zataškane, ali antropološki provjerene informacije o porijeklu Williama Shakespearea, zapravo sina velške pralje i irskog mornara. (Proste komentare princa Philipa na račun poznatog pisca zadržat ćemo unutar četiri zida Buckinghamske palače.) Shakespeare bi tako mogao dokrajčiti jedinstvo Kraljevstva, pa čak i dovesti do rata između Walesa i Irske.
Dakako, ostavio sam vlastite političke nazore po strani i koncentrirao se na zdravstveno stanje britanskih žitelja. Studiozna znanstvena istraživanja dokazala su da rasap državnog teritorija neizbježno dovodi do širenja knjiga, literarnih ideja i književnih bolesti. Stoga je dužnost svjetskih literoterapeuta otići u Ujedinjeno Kraljevstvo, smanjiti utjecaj književnosti na populaciju te održati zdravlje pojedinaca i stabilnost institucija.
"Hvala vam! Vi ste naš James Bond", rekao je princ, "Samo stariji, manje seksi i iz Rusije."

Zahvalio sam na prijemu i krenuo kupiti povratnu kartu.
Naravno, teška srca napuštam pacijente i kolege iz Hrvatske. Šest godina rada u Booksi prilično je kratak period i teško je govoriti o značajnom utjecaju na književno zdravlje naših građana. Ipak, zadovoljno mogu ustvrditi da je stanje mnogo bolje nego 2008. kada sam počeo liječiti: objavljuje se daleko manje knjiga, popularnost knjižnica drastično je pala, ljudi bitno manje čitaju, a čak i ako čitaju, dijagonalna metoda čitanja knjige češće se koristi nego opasna horizontalna metoda. 
Prijeteće osobine hrvatskih književnih djela stručno se izoliraju i dezinficiraju u školskom sustavu lektire. Ako su Krležina djela i bila dijelom odgovorna za raspad bivše države, sada smo posve osigurani od destabilizirajućeg faktora kanonske ili, pak, suvremene književnosti.  
Dakle, ponosno mogu zaključiti da su naši građani zauzeli zdrav i preventivan pristup knjigama. Uz takve (ne)čitatelje koji sami sprečavaju pojavu bolesti, liječnik je tek puka formalnost. 
Ipak, u neugodnom slučaju pojave bolesti, upućujem pacijente na podsjećanje i ponovno iščitavanje mojih stručnih tekstova. Stoga sam organizirao nagradnu igru u kojoj su brojni prijavljeni pacijenti izvukli iz arhive najopasnije i najpoučnije slučajeve. Nagrađeni su sljedeći sretni pacijenti:
Vedrana Janković za slučaj Itala Calvina. Vedranino obrazloženje: "Prošli put kad sam zapala u post-modernističku krizu, pomogli ste mi savjetima prvotno namijenjenima Luki, Calvinovom čitatelju. A kako sada dalje, ne znam. Čini se da je jedino što mi preostaje pokušati pronaći neki vid literarne skrbi u usputnim interakcijama s knjižničarima, koji su nažalost često i sami već nepovratno izgubljeni između figurativnih i doslovnih polica s knjigama."
Daria Blažević za slučaj Kasan ćuk il' netopir. Darijino obrazloženje: "Ovaj tekst mi je osobno pomogao prebroditi ne jedan, već nekoliko literarno-inih problema. Koji jednostavan, a genijalan savjet, upravo valjda zato genijalan, što je jednostavan!"
Božo Bojić koji je jednostavno, ali iskreno zatražio liječničku pomoć 'linkom' na popularnu pjesmu jugoslavenskog benda Buldožer (koju možete poslušati u sklopu ovog teksta).
Martina Blažević za slučaj utjecaja Alberta Camusa na navijača Dinama. Obrazloženje: "Tekst mi se sviđa jer iznosi stajalište da je u redu fizički napasti osobu koja ne voli Shakespearea što je, po mom mišljenju, prvi korak u emancipiranju književnosti od opće gluposti prosječnih potrošača."
Nagrađenim pacijentima javit ćemo se kako bi dogovorili podjelu nagrada i terapeutskih mjera.
Zahvaljujem pacijentima i pacijenticama na povjerenju, kolegama na poučnim i hvale vrijednim komentarima, te vječnoj medicinskoj sestri Tajani na neumornom radu u ordinaciji i u malenoj čekaonici gdje se konstantno trebalo brinuti za tridesetak pacijenata. Kao što svaki put kažem svojim pacijentima na kraju terapije: nadam se da je ovo zbogom, a ne do skorog viđenja.

dr.med. dr.med. Ostojić
foto: Carfax2

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu