O mnogim zemljama znamo vrlo malo, što je u današnje doba neobično. Po cijele dane visimo na internetima, pa se postavlja pitanje što radimo ondje!? Hmmm… po najnovijim istraživanjima ispada da uglavnom gubimo vrijeme. Gubljenje vremena je u redu i naše je demokratsko pravo da o mnogim zemljama znamo vrlo malo, ništa ili smo uvjereni da neke stvari znamo, ali se onda pokaže da ni to nije točno.
Vjerojatno najpoznatiji islandski stand up komičar Ari Eldjárn u svom specijalu, Pardon My Icelandic, na Netflixu među ostalim priča i o rivalstvima među nordijskim zemljama. Jedan od njegovih danskih prijatelja, primjerice, doživljava Island kao malešnu zemlju što ona baš i nije. Jasno, i da jest tako malešna ne bi bio nikakav problem, ali istine radi Island je sa svojih skoro 103,000 kvadratnih kilometara površinom veći od mnogih europskih zemalja (npr. od Češke, Portugala, Mađarske, Švicarske, Austrije, Srbije, Irske, Nizozemske, Belgije, Hrvatske…). Istina jest da na toj površini živi neobično malo ljudi – svega 380,500 po najnovijem popisu stanovništva. To bi značilo da na svakom kvadratnom kilometru živi malo više od tri Islanđanina. I ne, ne poznaju se svi međusobno!
Zanimalo nas je što prosječnom posjetitelju Bookse prvo padne na pamet pri spomenu Islanda. Evo rezultata:
Istina je, gro ispitanika na spomen Islanda prvo podigne obrve, onda ih spusti, pa slavodobitno klikne: „Znam, Jaja Ding Dong!“ Riječ je o zaraznoj pjesmi iz filma Eurovision Song Contest: The Story of Fire Saga koju izvode Lars (Will Ferrell) i Sigrit (Rachel McAdams). Iz istog filma pamtimo još i pjesme Volcano Man, te Husavik.
Mnogi Island i Islanđane prepoznaju po dobrim i srčanim nastupima na nogometnim i rukometnim terenima, te čestim okršajima s hrvatskom nogometnom i rukometnom selekcijom. Vrhunac nogometnog ludila na Islandu dogodio se 2016., na Europskom prvenstvu u Francuskoj, kada su prošli skupinu, pa u osmini finala izbacili Englesku rezultatom 2:1. Islanđani su bili apsolutni hit, baš kao i ono njihovo čuveno navijanje. U šali se kaže da je tog ljeta većina Islanđana bila u Francuskoj.
Filmaši među ispitanicima odmah su rekli – „Filmovi Dagura Kárija. Istina, Dagur Kári jedan je od onih filmskih autora koji su skrenuli pažnju na islandsku kinematografiju. Pamtimo njegove filmove Noi the Albino (2003) i Virgin Mountain (2015).
Da, bilo je to u travnju 2010. – islandski vulkan Eyjafjallajökull probudio se poslije dvjestotinjak godina, izbacio tušta i tma pepela u atmosferu i prouzročio najveći zastoj zračnog prometa u novijoj povijesti Europe. Nedužnim Islanđanima i danas, kada spomenu da su s Islanda, odmah kažu – „Heeej, vi ste ono svojevremeno prizemljili sva zračna prometala i zbog vas nismo mogli otputovati na ljetovanje u Omiš!“ Islanđani onda strpljivo moraju pojašnjavati da nisu oni krivi, nego vulkan Eyjafjallajökull i još se ispričavati u njegovo, Eyjafjallajökullovo, ime.
Ne znamo nose li Islanđanke i Islanđani živopisne islandske džempere, pitat ćemo ih kad dođu u utorak, ali u The Saga of Carl, islandskoj epizodi Simpsona emitiranoj u svibnju 2013., Homer, Carl i mnogi drugi nosili su uistinu krasne džempere.
Nećemo dalje nabrajati asocijacije, jer ionako će se sve promijeniti za koji dan kada će na Booksinoj Reviji malih književnosti biti predstavljen upravo – Island! Ako nas pitate, Island je savršena zemlja za pisanje: malo ljudi, nema gužve, nema buke, inspirativan okoliš, nije prevruće, a tu je i Eyjafjallajökull!
Od 27. do 29. ovog mjeseca Booksa će ugostiti odabranu literarnu selekciju Islanda: Guðbergur Bergsson, Kristín Ómarsdóttir, Sigrún Pálsdóttir, Ragnar Helgi Ólafsson, Sölvi Björn Sigurðsson, Elías Knörr, Eva Rún Snorradóttir, Bergþóra Snæbjörnsdóttir, Ewa Marcinek, Ásta Fanney Sigurðardóttir, Jónas Reynir Gunnarsson, Brynja Hjálmsdóttir – i kad poslije netko bude propitivao ljude koja im je prva asocijacija na spomen Islanda, većina će reći – književnost.
Na drugom mjestu bit će antologija Svjetlucaju ledene perle, a onda vjerojatno besmrtna Jaja Ding Dong i sve ostalo.
Enivej, svatko tko imalo drži do sebe, od utorka do srijede boravit će u Booksi (Booksdóttir) na Reviji malih književnosti, baš kao i nemali dio žitelja Islanda.
Velkominn!
F.B., 23. rujna 2022., Zagreb
Dakle, je li pametnije rukopis poslati jednom izdavaču i čekati odgovor ili ga u isto vrijeme odaslati na više adresa? I kako uopće poslati rukopis!? Elektroničkom poštom ili ga isprintati i poslati običnom poštom kao u vrijeme Divljeg zapada?
Crv sumnje koji je preko noći ojačao i izrastao u naočitog momka, ne da vam mira. Čitate rukopis još jednom i sve ono što vam se još jučer činilo dobro, najednom se više ne doima djelom koje bi danas-sutra svrstali u nezaobilaznu lektiru.
Željeti objaviti knjigu najčešće ne dolazi niotkuda, to je nešto što se krčka duže vremena prije nego te obuzme i postane stvarno. Što s tim, sada već stvarnim porivom? Najbolje je oduprijeti mu se i zabaviti se nečim drugim, pa vidjeti kako će se stvar dalje razvijati.
Gabo se silno obradovao kada je doznao da 'Jesen patrijarha' ima istu strukturu kao i treći koncert za glasovir Béle Bartóka, ali sam to nikada nije uočio.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
