Page arrow

Svakodnevna jeza

Large 317510033 451539563724905 1798916325445479929 n
Naslov knjige: Što smo izgubili u vatri Autor knjige: Mariana Enríquez Prevoditelj: Ela Varošanec Krsnik Izdavač: Hena com Godina izdanja: 2021
Četvrtak
01.12.2022.

Članovi i članice Booksa Book Cluba okupili su se na još jednom sastanku u uobičajenom terminu, posljednjeg četvrtka u mjesecu. Knjiga koja je obilježila studeni je zbirka kratkih priča Što smo izgubili u vatri argentinske spisateljice i novinarke Mariane Enríquez

Na španjolskom je objavljena 2016. godine i u međuvremenu je prevedena na dvadesetak jezika, tako da su se čitateljice i čitatelji diljem svijeta s autoricom upoznali upravo preko ovih priča. Zasada na hrvatskom možemo čitati ovu knjigu koja je u izdanju Hena coma i u prijevodu Ele Varošanec Krsnik kod nas stigla prošle godine.

Zbirke kratkih priča nerijetko su sklisko područje. Znaju biti neujednačene kvalitete, više ili manje uspjele, otvarati različite teme i bježati u različitim smjerovima. No u ovoj zbirci lako smo prepoznali zajedničku nit i naš razgovor okupili oko nekoliko ključnih točaka. Istovremeno, podsjetili smo se koliko je važan naš prvi čitateljski instinkt koji tjera na daljnje istraživanje i koliko o njemu ovisi naš dojam o uvodnoj priči, hoće li nas ona privući ili odbiti od daljnjeg čitanja. Neke je knjiga "nagovorila" na daljnje čitanje zbog pozitivne ocjene prve priče, a jedna članica komentirala je kako je prvih nekoliko priča i nije nešto privuklo. Ipak, oni koji su i na momente posustali, složili su se da se čitanje isplatilo.

Misteriozni nestanci ljudi, neriješena ubojstva, beskućnici, nasilje i maloljetničke trudnoće - autorica ne zazire od prikaza horora i brutalnosti argentinske svakodnevice. Pritom odlično oblikuje atmosferu, iako nismo svi priče čitali istim tempom i nismo se zadržavali na istim mjestima, baš zbog mučnih opisa i detalja koji se na momente čine i prilično zgusnutima. Prepoznali smo njezino oslanjanje na usmenu predaju, na okultno, onostrano i imaginarij lokalnih svetaca, oltara, svetišta, hodočašća. Upravo taj segment lokalne povijesti i tradicije nekima je bio bizaran, i da nije tako naslonjen jedan na drugoga, tekst bi u svakom slučaju bio prohodniji. Dok su nekima priče bile užasno mučne, neki ih i nisu tako doživjeli i takav jak upliv nadrealnog u svakodnevicu im se svidio. Istaknuli smo da, kako bi se što autentičnije takva situacija prikazala, ovakva knjiga ni nije mogla drugačije ispisati i prevesti u neki drugi način pripovijedanja. Autorica je postigla ono što je htjela, vješto je prezentirala likove u koje je teško uprijeti prstom jer ni za jednoga od njih nismo mogli odrediti je li dobar ili zao. Nekima su u oko upale kratke rečenice koje "idu" u glavu.

Posebno smo izdvojili autoričin interes za uključivanje svih aspekata ljudskog života i iskustva. Primjerice, pasivnost koju pokazuje pripovjedačica u priči Paukova mreža u odnosu sa Juanom Martínom, čovjekom elegantne frizure s polo-majicom s Lacoste krokodilom koji vozi nju i njezinu sestričnu u grad Asunción u Paragvaju, u potpunoj je suprotnosti s posljednjom pričom u zbirci. U priči Pavao čavao čekićem čekićao: prizivanje velikouhog malca bizarna je turistička tura o ubojicama koju vodi Pablo, i sam fasciniran stravičnim zločinima Velikouhog Malca. Pablo je poglavlje o Malcu završavao s policijskim ispitivanjem nakon uhićenja jer mu se činilo da je to na turiste uvijek ostavljalo snažan dojam: "Taj prizor je izazvao nelagodu u turistima, koji su se meškoljili u svojim sjedalima i šaptali zaboga. Usprkos tome, nikada ga nisu zamolili da prestane s pričom." (str. 89). Samo taj citat izuzetno puno govori o ljudskoj perverznoj zainteresiranosti za bizarne događaje.

Nadalje, snažna je osuda sustava koji se ne zna nositi s odbačenima, siromašnima i onima na margini. Primjerice, vidljivo je to u priči u kojoj socijalna radnica Paula ne može pobjeći od "priviđenja" i vlastite traume, dok joj njezin partner Miguel ne vjeruje da je u depresiji i misli da se njena "tuga" može riješiti i da će proći sama od sebe, odnosno, smatra da se svi emocionalni problemi mogu riješiti snagom volje – alkoholičar može prestati piti, anoreksičarka početi jesti, ako to stvarno žele. 

Autorica ide i korak dalje i duboki raskol u društvu preispituje i tako da otvara, kako je jedan čitatelj istaknuo, ideju o "plemenitoj" osobi. Što činimo kako bismo se osjećali bolje, iako je to licemjerno i znamo da smo u krivu? Na to se naslonila i ideja o opravdanosti metoda preživljavanja, tko od koga i kada ima koristi. Taj unutarnji raskol poteže i klasne razlike, poput onoga u uvodnoj priči u kojoj pripovjedačica, žena iz srednje klase, misli da je "buntovna" jer je odlučila živjeti u najopasnijoj četvrti Buenos Airesa (tako ju identificira njezina prijateljica, odnosno netko iznutra). Njezin lagodan život "u kući visokih stropova i prostranih soba koje ni najpaklenije ljeto nije moglo sasvim ugrijati" doveden je u pitanje kada se susretne s prljavim dječakom i na prvu stravično reagira, da bi potom svoju grešku pokušala iskupiti.

Razgovarali smo i o feminističkom pristupu, pri čemu smo krenuli od posljednje priče koja je ujedno i naslov. Umjesto da ih pale muškarci, žene se same postavljaju u vatru, što smo protumačili kao bunt, oslobađanje, odgovor na inkvizitorske metode tijekom povijesti. Nadalje, to je simbolična gesta kojom kažnjavaju muškarce, kako bi ispravile nepravdu i moć preselile na svoju stranu, kao da žele najaviti vladavinu nove estetike (kako stoji na posljednjim stranicama knjige, "barem više nema trgovine ženama, jer više nitko ne želi spaljeno čudovište"). U tom segmentu, ali i brojnim drugim, jasno je oslanjanje na povijest Latinske Amerike i njezine diktatorske prakse, što je politički statement, pri čemu se knjiga ne pretvara u politički diskurs i autorica u tom pogledu dobro održava balans, zaključili smo. 

Ono što su neki čitatelji zamjerili jest nedorečenost priča. Autorica ne daje odgovore i zaokružene krajeve, ne znamo o daljnjim događajima i sudbinama likova, što također uvodi određenu jezu i nesigurnost. Neki su takav postupak identificirali kao upravo ono što je autorica željela, ostaviti prostor koji bi nas dodatno provocirao i zgrozio. Saznali smo da je ovakva vrsta književnosti u Latinskoj Americi u mainstreamu i naziva se prljavi realizam, što se iz naše perspektive čini čudnim i pomalo udaljenim.

Pri kraju susreta složili smo se da najveći užas proizlazi iz činjenice da je stvarnost koja nas okružuje zaista jeziva, pogotovo uzme li se u obzir autoričino novinarsko iskustvo i činjenica da je neke od priča temeljila na istinitim događajima. Kada je duboko isprepletena s društvenim i političkim pitanjima, stvarnost se neprestano pretače na rubu mogućeg i nadrealnog. Oni koji nisu stigli pročitati sve priče do kraja, ostali su malo zakinuti za njezinu poruku, ali i za čitateljski užitak koji se otkriva u zatvaranju njezinih korica. Ništa zato - uspjeli smo ih uvjeriti da iščitaju zbirku do kraja, što je prilično dobra preporuka za sve koje je ovaj sažetak zainteresirao!

Možda će vas zanimati
Preporuke
Homepage louis smith jl2lgyydcno unsplash 21.02.2024.

'Unuka': Priča koja traje iz generacije u generaciju

Kroz odnos Kaspara i Sigrun, Schlink ne nudi samo današnju sliku Njemačke i nepomirljivo podijeljenog njemačkog društva – to je priča koja traje iz generacije u generaciju i daleko nadilazi granice jedne države.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage untitled design   2024 01 24t110954.712 27.01.2024.

'Čovjek koji je sve vidio': Reflektirajući mozaici traume

Deborah Levy u ovom romanu u jednu veliku povijesnu priču smješta priču jednog malog čovjeka koji se bori s pronalaskom vlastitog mjesta unutar svijeta,

Piše: Ana Marić

Preporuke
Homepage untitled design   2024 01 10t124544.551 10.01.2024.

'Posljednji san': Almodóvarovski Almodóvar

"Posljednji san" zbirka je pripovijesti, eseja, sjećanja, zabilježaka koje su nastajale kroz desetljeća filmskog stvaralaštva jednog od najznačajnijih europskih filmaša našeg vremena.

Piše: F. B.

U fokusu
Homepage petar andonovsk2i 31.12.2023.

'Povijest se stalno ponavlja, a mi ništa ne učimo.'

S makedonskim autorom Petrom Andonovskim razgovarali smo o njegovu romanu "Strah od barbara".

Piše: Petra Miočić Mandić

Preporuke
Homepage untitled design  24 29.12.2023.

Najbolje od pročitanog u 2023. godini!

Knjige po kojima ćemo pamtiti 2023. godinu! Budući da nema uvjeta, uputa i ograničenja, popis koji slijedi doista je najbolje od najboljega iz 2023. godine! 

U fokusu
Homepage fotka novo 1 28.12.2023.

'Književnost bi mogla mijenjati svijet kad bi se čitala kao upozorenje.'

S Igorom Belešom razgovaramo o njegovu antiratnom romanu 'Listanje kupusa' koji hvali stručna i šira čitateljska publika. 

Piše: Anja Tomljenović

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu