Zavjese

Čitajte pjesme Sonje Jambor koje su nastale na Dortinoj radionici poezije.

Zavjese

Ogovaraju me cijelu zimu.
Smiju se mojim pokušajima ustajanja prije 12.
Namjerno puštaju prašinu kroz prozore,
A kada On dođe,
Prave se fine.
Smiju se kroz radijatore,
I njih će okrenuti protiv mene.
Opet će curiti voda po ventilima.
Opet ću ja biti kriva.
Ali On ih voli.
Kaže da nas skrivaju od susjeda.
Znam da laže,
U našoj ulici svi su odavno mrtvi.
Tepa im da su boje bjelokosti,
Ponosne,
Hajdučki bijele.
Maštam da ih slučajno operem na 90.
Prvo se ubijaju
Tihi svjedoci.

Osjećaj 

Strah je razgovor o naglom zahlađenju.
Ratna igrica u koju bježiš.
Dok vani ptice pjevaju
I pupoljci mirišu
Tebi je draža pjesma pištolja.
Strah se krije u tvom krtičnjaku.
Zagnojenoj zemlji u koju se ukopavaš,
Posteljina koju ne mijenjaš.
U gubljenju vremena,
Ali njega jedinog ne zavaravaš.
Strah smrdi na nedjeljni ručak
Pred upaljenim televizorom
Dok buljava voditeljica najavljuje
Već peti smak svijeta.
Niz lice ti curi masnoća
A strah ti se ruga,
Guta meso,
Srče kožicu,
Liže tvoju lojnu slinu
Dok ti umireš od gladi.

Još nekoliko Sonjinih pjesama, kao i druge autorice i autore, pronađite u zborniku Za psihom, poezijo! koji je dostupan na linku.