Kristín Ómarsdóttir (izbor pjesama)

Pročitajte izbor iz poezije velike islandske pjesnikinje Kristín Ómarsdóttir. Kristína poezija, u prijevodu s engleskog Marine Veverec, objavljena je u antologiji Svjetlucaju ledene perle. Antologija je objavljena u sklopu ovogodišnje Revije malih književnosti: Island. Razgovor Kristín Ómarsdóttir i Sjóna, selektora antologije, poslušajte u ovom podcastu.

Tri pjesnikinje

Tri pjesnikinje
u bijelim grudnjacima
sjede za niskim
okruglim stolom.
U rukama im knjige.

Muškarac u gusarskom džemperu
uđe na vrata
i sklonivši se s mećave sjedne
za njihov stol.

Skine džemper.

Kad jednu od njih
dotakne
sve su već umrle.
I ne ožive.
Svejedno čekaju njegove poljupce.

A onda se ustane,
onu što je dotakao uzme u naručje
i iznese je van.

Zrak što prostruji
kad se vrata otvore i zatvore
okreće stranice knjige
svake od njih.

(Iz zbirke Konobarica u starom restoranu)

bezglavo jutro 

u rano jutro dočekuje te pošiljka
glava čovjeka
od krvi mokra 
pred vratima

kao nekoć boca mlijeka
hrpa starih novina
pisma u kovertama

tad zvuk motora u daljini zamre

tko mi želi zlo?
pitaš se i prstima opipavaš vrat 

jutarnje sunce i cvrkut ptica
potpuno ti isprazne svijest

(Iz zbirke Poseban dan)

škarice

odrežite komadićak vjeđe sinu ili kćeri,
pa ga prišijte sebi na vjeđe

odrežite komadićak guzice mlade ženske osobe, pa ga prišijte
na guzicu starijem muškarcu

odrežite komadićak usne, pa ga pritajite
negdje na tijelo gdje rijetko tko zaviruje

odrežite, pa razmijenite, bradavice

star dobije mlade, mlad dobije stare 
sin od oca, majka od sina

prišijte bradavicu iz pričuve
s mrtvoga prijatelja ili ljubimca
sebi na guz

rasporite duše
probleme uhvatite u koštac
ne rastajte se nego srastajte

ni kraja ni konca

(Iz zbirke Poseban dan)

oda

mišići se umorili od držanja
očnih jabučica, pa su me poštedjeli 
gledanja vlastita starenja, zrenja na tavi
na pećici vremena

lijeni mi se jezik u šupljini usta
ponaša kao besposleno štene u
psećoj kućici

trlja se o zidove
trlja o zidove
kao stara, domom sluđena krpa 

prije se ulizivao, umirivao, ljubio
sad će drugi šaptati
izgovori koju lijepu, koju ružnu riječ!

kao djeva probudila sam se iz duboka sna
u zelenoj trsci, ili plavoj, u polutami ženske rupe
dubokim mi se glasom obratilo zrcalo
„spoznaj svoju ljepotu!“

kasnije je žutu crtu podvuklo:
„ne prilazi bliže!“

ali moji su zubi bijeli 
slina blaga kao proljeće

i prve dlačice što mi na grobu izniknu
čupkaju pincetama djevojčice s donjeg kata
i smiju se

kad smo bile djevojčice i mi smo se smijale u parku čupajući korove

djevojčice se smiju

mene je pregazilo vrijeme

nedavno me mlada djevojka povela
strmim stubama
u njoj svoj sam odraz vidjela; zrcalo bez žive

koliko danas puni moj zagrljaj?
moje grudi—x minus osamnaest godina?

moje usne?

moji poljupci?

nekima su bili poput pelina
drugima poput vode s potoka

koliko danas puni moj dah?

proživljeni mi se trenuci
trgaju za kosti
kao za koru kruha kad nastupi glad

jede li strvinar vlastiti leš?

a momak iz noćne smjene
preslaguje, preslaguje
nevidljive fotografije na zidu

mame
djece
ulješure
koja, sva krvava, stiže na vlastito vjenčanje

trag krvi pruža se sred duga, vitka fjorda

pazusi momaka, što su na plaži
mladu rasporili škarama veličine čovjeka,
ridaju od bijesa

a sve čega se ja sjećam, dok sam ovojnicu trgala
sa svoga mladoženje
dugim, šarenim noktima,

pod podnevnim suncem do prozora
svečane sale, na nebesko plavome stolnjaku
bilo je kotrljanje niz čelo nečujna bisera od znoja

što je ljepilo, čvrsto kao staklo,
koje me drži na mjestu

da ne ustanem iz groba 
pa počnem baljezgati
kao novopečeni maturant!

topla krv
mojim žilama kao vino kola

i mada su me neki proglasili talogom u situ
iz mene teku kao iz fontane
sokovi u posve izrasle pelene

pjegavu pustaru njegovih ruku

što preslaguju fotografije
što škrope grobove vodom
iz bokala

vidim jasnije nego vlastiti odraz

gle!
gljive gdje plešu
u šumi izvan materijalnoga svijeta
kad te dotakne djevojka
svojim očima svojim
vlažnim usnama

Kristín Ómarsdóttir rođena je 1962.  u Reykjaviku, gdje i živi. Njen debitantski rad predstava je u produkciji Nacionalnog kazališta na Islandu 1987. Devet predstava produciralo je islandsko kazalište, pet u produkciji Islandskog radio kazališta. Objavila je sedam romana, osam knjiga pjesama, šest knjiga proze/priča. Njezine najnovije knjige su roman Svanafólkið (2019) i zbirka kratkih priča Borg bróður míns (2021). Njezini književni radovi objavljeni su u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u.