Simpozij Kritika - od nostalgije do spekulacije kroz razgovor o umjetničkoj, a naročito književnoj kritici adresirao je kritički potencijal nostalgije i spekulacije, načine na koji se taj potencijal transponira u društveno i kulturno polje te kako on korespondira s političkim kontekstom kulturnog stvaralaštva, tj. postoje li emancipatorski momenti koji nam mogu pomoći u razumijevanju sadašnjih društvenih i političkih konstelacija.
Nakon dva panela o kritičkim potencijalima nostalgije i spekulacije uslijedilo je predavanje Svetlane Slapšak naslova Čežnja za rodnim selom u planinama i druge zavere protiv sećanja i kritike. Svetlaninim rečima: ”Na osnovu čitanja Svetlane Boym, Mauricea Halbwachsa, Victora Klemperera i Herodota, pokušavam uspostaviti vezu između nostalgije, sećanja, filologije i istorije kao traženja budućnosti – i kritike kao osnovnog postulata humanistike. Glavni predmet kritike u ovom slučaju je nostalgija, kao bastardni proizvod uspostavljanja novih, (uglavnom) represivnih društvenih oblika. Međusobna destruktivnost i istorijsko 'ispadanje iz šina' pojedinih naučnih disciplina, umetničkih pokreta/stagnacije i posledični period banalizacije tvori izvesno post-kritičko razdoblje u kojem živimo, u kojem teorija tavori, kritička praksa nestaje kao potpuno nepoželjna na tržištu, filologija gubi bitku sa neznanjem, a utopija se postavlja kao jedini oponent 'stvarnosnom'. Umesto sajma žanrova, karnevala stilova i opšteg erotizma stvaranja, stisnuto grlo još nalazi užitak u nalivanju nostalgijom. Tako se nostalgijom zatire neudobno kritičko mišljenje, još više kritička praksa i neophodni odgovor na rastući (umesto da se smanjuje) kulturni kolonijalizam. Mogućna rešenja vidim u novoj interdisciplinarnosti, posebno sa istoriografijom odnosno društvenim angažmanom, kulturnoj empatiji jugoslovenskog prostora i praksi delovanja 'au pair'.”
Simpozij se održao u partnerstvu s Multimedijalnim institutom, Kurzivom i Srpskim narodnim vijećem. Program podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Zaklada Kultura nova.
Sa Sanom smo propitale svašta: od braka preko hijaluronske kiseline do koncepta književnih događanja.
Ornela Vorpsi vješto stvara atmosferu u kojoj se isprepliću ljepota i užas, nježnost i okrutnost, pružajući nam uvid u stvarnost života u Albaniji kroz oči onih koji su najviše pogođeni – djevojčica i žena. Piše: Lucas Legović.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.