U suradnji HDP-a i Međunarodnog festivala Curtea de Arges Poetry Nights ove su godine u Rumunjskoj gostovale Dorta Jagić i Sanja Lovrenčić. International Academy Orient - Occident na festivalu poezije u Rumunjskoj dodijelio je Dorti Jagić nagradu The Balkan Grand Prize for Poetry.
Festival koji se održava 11 godina za redom, okuplja sedamdesetak pjesnika iz 25-30 zemalja svake godine. Započinje pjesničkim nastupom u Društvu rumunjskih književnika u Bukureštu i nastavlja se u pitoreskonom gradu Curtea de Arges nizom pjesničkih recitala, izložbama, priredbama, promocijom festivalske antologije,dodjelama nagrada International Academy Orient - Occident, te izletima 'putevima Drakule' po Transilvaniji i u Karpatima.
Dorta Jagić rođena je 1974. u Sinju. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove filozofiju i religijsku kulturu. Piše poeziju, kratku prozu, dramske tekstove i kazališne kritike te prevodi s engleskog i njemačkog. Njezine su pjesme prevođene na engleski, njemački, mađarski, makedonski, slovenski, poljski i rumunjski. Od 1999. bavi se amaterski kazališnom pedagogijom i režijom.
Objavila je tri zbirke pjesama (Plahta preko glave, Tamagochi mi je umro na rukama, Ðavo i usidjelica) te dramu 'Kalodont' u Zborniku dramskih tekstova alternativne kazališne scene.
Osim ove nagrade, Dorta je 1999. godine debitantskom zbirkom osvojila Goranovu nagrade za mlade pjesnike, dvije godine kasnije dobila je 2. nagradu časopisa Vijenac za kratku priču, a na SKAZU 2002. osvojila je 1. nagradu za režiju predstave 'Jelka kod Ivanovih' Aleksandra Vvedenskog.
CRNI ČAJ S MLIJEKOM
pijem već treći crni čaj i taj mi čaj procjedi
crno, unatraške: dorta, sve je kao i prije obraćenja.
i ovog sam se jutra na zaslonu pojavila kao droban čovjek.
mala mekana zdjela za siva čudovišta.
sivo čudovište je veliko kao velebit
i kad je moje tijelo otvorilo šarafcigerom nevjere, upotrijebilo je trik
"kako staviti tri slona i jednu žirafu u fiću".
ta se tjesnoća ponekad osjeti kao da si u preuskom kostimiću (ili fići) od tvida.
a tri vremena i polovinu vremena bilo je izvan mene
i lutalo je pustim i bezvodnim mjestima tražeći pokoja,
ali ga, naravno, nije nalazilo.
a ja, pusta, očišćena i lakomislena kuća
širom sam otvorila bezbrojna vrata u sebi,
ni ne sluteći da se siva čudovišta u podstanarstvo nikad ne vraćaju sama.
(čaj, kao svaki pravi gospodar, šuti dok ga pijem.)
ne znam jeste li ikada čuli da su siva čudovišta grozno društvena
pa sa sobom dovedu sedam drugova gorih i od sebe
Dorta Jagić
