Page arrow

Festival europske kratke priče

Large 195
Srijeda
30.05.2007.

Kad je prije šest godina, u nakladničkoj kući MD, pokrenut projekt 'Festival europske kratke priče', odmah su se oglasili dežurni skeptici i zanovijetala. U određenom dijelu kulturne javnosti (za koji je književnost još uvijek sveta krava u koju se ne dira) popularizacija pisane riječi, koju je Festival sa sobom neminovno donosio, shvaćena je kao napad na temeljne vrijednosti hrvatske književnosti. Što god to značilo. Šest godina nakon početnih napada, ploča se promijenila. Zašto?

Prilično je jednostavno odgovoriti na to pitanje. Preko osamdeset autora, što domaćih što stranih, prešetalo se uzduž i poprijeko Hrvatske, donoseći sa sobom već pomalo izgubljenu naviku čitanja te komentiranja i raspravljanja o pročitanome. Festivalski karakter, koji je pisce izložio pogledima i pitanjima publike, dodatno je pridonio izvlačenju književnosti iz prašnjavih kutaka ustajalih knjižnica. Nemala je u tome zasluga voditelja projekta Romana Simića i njegovog uređivačkog kolegija (koji se ove godine sastoji od Stjepana Balenta, Snježane Husić, Marinka Koščeca, Gordane Matić, Miroslava Mićanovića, Tatjane i Ivane Peruško, Ivane Vidović Bolt i Svjetlana Lacka Vidulića). Ne bih htio da se ovaj tekst pretvori u nizanje imena i zasluga, no neke stvari jednostavno nije moguće preskočiti. Spomenut ću samo neke od autora koji su u ovih šest godina prohujali književnim centrima naše zemlje.

Claire Keegan, irska spisateljica, kojoj u Hrvatskoj još uvijek nije objavljena niti jedna knjiga, premda ju je časopis Dubliner uvrstio u deset najboljih pisaca u Irskoj do 40 godina.

Denis Johnson, američki pisac čija je priča 'Isusov sin' 2000. godine objavljena u časopisu Quorum, a za vrijeme festivala 2005. godine, u Profilovoj nakladi objavljena je i istoimena zbirka priča čiju recenziju možete pročitati na student.net-u.

Frode Grytten norveški autor čije se priče mogu pronaći u Anotolgiji norveške kratke priče, a objavljene su mu i dvije knjige – Pjesma košnice (Naklada MD, 2004) i Medvjed koji teče (Profil, 2006).

Éric Faye, francuski autor kojemu je u Hrvatskoj objavljena samo jedna knjiga – Pariž čiju recenziju također možete pročitati na student.net-u.

Georgi Gospodinov, bugarski autor čija je zbirka kratkih priča Prirodni roman objavljena u Profilovoj nakladi 2005. godine.

Ovdje stajemo. Nabrajanje svih ostalih imena odvelo bi nas predaleko, a sve njih ionako možete pregledati na službnim stranicama festivala (ovdje). Ono što sam htio naglasiti ovim izborom je zadivljujuće suglasje brojnih europskih jezika i stilova, obilježenih posve različitim razvojnim putevima, koji su se uspjeli susresti na istome mjestu, u isto vrijeme, te tako kreirati zavidnu književnu scenu koja je mnogim mladim naraštajima odškrinula vrata u svijet književnoti.

Zasluge festivala tu ne prestaju. U ovih šest godina objavljeno je četrnaest antologija europske kratke priče (Hrvatska, Njemačka, Norveška, Slovenija, Poljska, Srbija, Italija, Mađarska, Austrija, Litva, Češka, Irska, Australija, Kuba). Na taj se način mapirao razvoj suvremenih diskursa te su se pokazale preokupacije kojima su se kroz godine i stoljeća bavile spomenute književnosti u svojim kratkim formama.

Festival je i organizator prevoditeljskih radionica iz suvremenih europskih jezika. Pobjednici tih radionica (svake se godine, naime, održava natječaj za najbolji prijevod) odlaze na studijski boravak da bi slušali izvorne govornike te se i dalje usavršavali u zarađivanju kruha mukotrpnim prevoditeljskim poslom. Zasluge, nipošto, nisu malene.

Što nas sve očekuje ove godine? Već sam pogled na imena koja će ove godine uveličati Festival, govori da se nisu štedjeli ni novci ni organizacijski talent. Pisci koje ste mogli čitati u hrvatskom prijevodu:

Carlos Aguilera (Kuba) - Pobuna bolesnih Antologija kubanske kratke priče Klaonica, Između opsesije i moći, Arhitektura i automobili.

David Albahari koji živi i radi u Calgaryju u Kanadi, premda je izniknuo na području Balkana. Svrstat ćemo ga stoga u 'naše' pisce, a njegovih dvadesetak naslova, koliko ih možete pronaći u katalogu Sveučilišne knjižnice, ne da mi se prepisivati.

Bernardo Atxaga (Španjolska) – Obabakoak, Kako napisati priču.

DBC Pierre (Australija) dobitnik je Man Bookerove nagrade za 2003. godinu za knjigu Vernon Bog Little - komedija 21. stoljeća u nazočnosti smrti.

Regis Jauffret (Francuska) – Autobiografija te Bernard MacLaverty (Irska) – Vreme za igru, Jaganjac, Irske kratke priče.

Što se tiče ostalih trinaest pisaca (Clare Azzopardi, Maria Crossan, Fflur Daffyd, Rana Dasgupta, Juan Manuel de Prada, Franziska Gerstenberg, Leif Greinus, Hallgrimur Helgason, Jim Hinks, Ra Page, Ton Rozeman, Mirja Unge, Sebastian Wolter), za vrijeme trajanja festivala očekuje nas podrobno upoznavanje s njihovim opusom i pokoji novi naslov koji će ugledati svjetlo dana na knjižarskim policama.

Od hrvatskih autora, osim nezaobilaznih Senka Karuze i Zorana Ferića, nastupati će i Olja Savičević Ivančević, Mima Simić i Damir Miloš.

Što očekivati od ovakvog popisa imena? Dobru priču i dobru atmosferu? Svakako. Živopisne psovke na čudnim jezicima i alkoholizirane kulturne radnike? Svakako. Krvave glave i susret s uličnim bandama? Ipak nećemo ići tako daleko. Drugim riječima, sve ono što književne susrete čini zanimljivima. Stoga, ako vas kojim čudnim slučajem ovih dana (konkretno od 3. do 9. lipnja), put nanese u Booksu, Močvaru, Profil Megastore, Filozofski Fakultet, Francuski institut za kulturu, u Split u knjižaru Utopija, zaustavite se i na trenutak poslušajte te čudne glasove kako svjedoče o postojanju Književnosti i na ovim, od boga zaboravljenim prostorima.

Matko Vladanović

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu