Oskarovka Jane (Portret dame, Piano, Rezovi) Campion prihvatila se ozbiljnog posla pisanja scenarija za film Bright Star koji će sama režirati i koji će se baviti životom, a prvenstveno ljubavlju britanskog pjesnika Johna Keatsa.
Keats se, dok je živio u Hampsteadu, zaljubio u svoju susjedu Fanny Brawne koju je škicao dok je šetala po svom vrtu. Ona ga je inspirirala da napiše neke od najljepših stihova i ljubavnih pisama ikad, kažu. Iako ju je smatrao nepristojnom djevojkom, nije joj mogao odoljeti. Zaručili su se u listopadu 1819. godine, no dan vjenčanja nisu dočekali.
Kad je 1820. obolio od tuberkoloze, Keatsu je liječnik savjetovao da se preseli u neki topliji kraj pa je London zamijenio Italijom. U pismu svom prijatelju Charlesu Brownu pjesnik se žali kako ga ubija spoznaja da više nikada neće vidjeti Fanny te kako smrt može izdržati, ali ne i saznanje da nju napušta.
Proročanstvo iz pisma nažalost se ostvarilo. Keats je umro u Rimu 1821. bez da je još jednom vidio svoju ljubav. Što se pak Brawneove tiče, nedugo poslije i sama se razboljela i povukla iz društvenog života. Udala se mnogo kasnije i rodila dvoje djece, no zaručnički prsten kojeg je dobila od Keatsa nikad nije skinula. On je danas, zajedno sa pramenom njezine kose i pismima koje je dobivala od Keatsa, izložen u Keatsovoj kući.
Ova će ljubav, nakon Keatsove posljednje pjesme ‘To Fanny’, dobiti još jednu posvetu. Pjesnika će glumiti zvijezda u usponu Ben Whishaw, kojeg smo nedavno imali prilike gledati u filmskoj adaptaciji romana Patricka Suskinda, Parfem - povijest jednog ubojice. Uloga Fanny Brawne zapala je Bondovoj djevojci Abbie Cornish.
To Fanny (by John Keats)
I cry your mercy -pity -love! -aye, love!
Merciful love that tantalizes not,
One-thoughted, never-wandering, guileless love,
Unmasked, and being seen -without a blot!
O! let me have thee whole, -all -all -be mine!
That shape, that fairness, that sweet minor zest
Of love, your kiss, -those hands, those eyes divine,
That warm, white, lucent, million-pleasured breast, -
Yourself -your soul -in pity give me all,
Withhold no atom's atom or I die,
Or living on, perhaps, your wretched thrall,
Forget, in the mist of idle misery,
Life's purposes, -the palate of my mind
Losing its gust, and my ambition blind!
