„Dobra večer“, obratio se prisutnima Kruno Lokotar u mračnom ambijentu Bookse. Crne zavjese na prozorima bile su navučene zbog boljeg kontrasta na projekcijskom platnu na kojem se vrtjela powerpoint prezentacija transfera iz jedne u drugu izdavačku kuću, transfera o kojem se zadnjih dana spekuliralo više nego o prelasku Nike Kranjčara u Portsmouth, Davida Beckhama u LA Galaxy ili Pipsa u Menart.
Odmah iz uvoda doznali smo da je transfer prošao bez stresa, što je vidljivo i iz imena Lokotarove nove izdavačke kuće Algoritam u kojem se, ako izbacite višak slova, krije stari AGM. Nadamo se da će se jednako pomanjkanje stresa osjetiti i na domaćoj književnoj sceni koja se s pravom bojala da je ovim odlaskom ostala bez jednog od rijetkih urednika otvorenih za suradnju s mladim domaćim autorima.
Od otkaza u staroj firmi do ulaska u ured nove, Kruno je uspio ispratiti Vladu Bulića na dodjelu nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2006. godini, otići do Berlina u kojem je održao promociju FAK-a, odletjeti do Leipziga gdje je prezentirao trojezičnu multimediju s 20 autora namijenjenu stranim agentima i kupcima, prodati Emira Imamovića i njegovu knjigu Jel netko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince njemačkom izdavaču, te započeti pregovore za prodaju Bulića i Vidića. Nakon inozemstva uslijedila je još jedna nagrada, ovoga puta SFERA Veselinu Gatalu za roman Geto koji u Hrvatskoj nije dobio niti jednu kritiku čime je potvrdio tezu o getoizaciji SF književnosti.
Odradivši sve to Kruno se uputio u svoju novu firmu s ciljem da preko nje izveze našu književnost i autore u Europu. Taj će projekt započeti preko biblioteke KaLibar za koju se nada da će postati središnja u hrvatskoj književnosti. Prva knjiga iz ove biblioteke otisnuta je i ako je vjerovati uredniku 'daleko nadilazi naše najviše standarde.'
Radi se o debitantskom uratku Nade Gašić pod nazivom Mirna ulica, drvored koji 'portretira stanovnike jedne ulice i daje vedutu Zagreba – grada metropolitanski raznolikog i provincijski isključivog, licemjernog i okrutnog – tako dobro i uvjerljivo da ćete se iz njega poželjeti preseliti, unatoč miru i drvoredu.'
S ovom knjigom Booksa ujedno započinje suradnju s Krunom Lokotarom kao urednikom i pokreće novu rundu Reading grupa, odnosno čitateljskih skupina. Ideja je popuniti usko grlo i uz pomoć mladih čitateljskih snaga proizvoditi refleksije na suvremenu književnosti čiji će se pisani trag provlačiti na Booksinom site-u.
Od budućih projekata Lokotar je izdvojio knjigu Josipa Novakovića Fiction Writers Workshop ustvrdivši da će se uspješno uklopiti u trenutnu situaciju na tržištu koje nam nudi mnoštvo radionica (kao što je legendarna Ferićeva radionica u Booksi, op.a.), a niti jedan udžbenik.
U pripremi je i knjiga Roberta Valdeca Deadline o iskustvima ratnog reportera koja su zbog nezadovoljavajućih novinskih formi ostala neobjavljena.
Što se tiče biblioteke KaLibar, u njoj možemo očekivati 10-12 domaćih autora godišnje, uz neka strana gostovanja tipa Vladimira Arsenijevića koji je pristao premijerno objavljivati u KaLibru jer je Lokotarov prijatelj.
Čini se da će ova godina biti plodna, samo da nas ne oplete kakva gadna tuča ili, nedajbože, suša.
