Naime, Minimax je trijumfirao na prethodna dva kviza, te smo za kaznu sastavljali pitanja za kviz u petak. Kako su od pet članova postave u Zagrebu samo tri (Gogo, Iko i ja - Peras u Splitu i Saša u Šibeniku), radili su i telefoni i e-pošta. Najveće je probleme stvarao Saša, kojemu je, sad kad ima curu, od smislova života ostao jedino kviz (ranije ga je zanimalo i trčanje za suknjama). Kako je Šibenčanin i veliki sportski frik, inzistirao je da u kviz bude uvršteno jedno pitanje. Čak su i prijetnje padale. Evo vam – prosudite je li bilo vrijedno svađe...
"U proljeće 1983. godine dogodila se jedna od najvećih pljački u sportskoj povijesti bivše države. Nikada prije, a ni poslije, nije se dogodilo da je jedna momčad zasluženo osvojila naslov državnog prvaka, primila medalje i pehar, a onda jutro poslije političkom odlukom ostala bez svega. Igrala se treća, odlučujuća utakmica za naslov prvaka Jugoslavije u košarci između Šibenke i Bosne, i nekoliko desetinki prije kraja susreta, pri vodstvu Bosne od pola koša, sudac Ilija Matijević dosudio je faul na Draženu Petroviću, koji je hladnokrvno pogodio oba slobodna bacanja i donio Šibenki povijesnu titulu, unatoč protestima igrača Bosne kako je vrijeme bilo isteklo. Nas zanima kako se zove tadašnji predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije, poznat po nekonvencionalnom stilu odijevanja, ujedno i član Predsjedništva SFRJ, koji je igračima Šibenke podijelio zlatne medalje, a onda ih sljedećeg dana pod pritiskom politike uzeo natrag?"
Ono što meni nije jasno je zašto mu je toliko napeto da pitanje koje mu je toliko srcu priraslo (jer, ipak se radi o tipičnom mentalitetu hrvatskog navijača: "Pokrali su nas!" – I jesu! Više puta!), bude na kvizu na kojem njega neće biti. Kakva je to sreća kad nije mogao vidjeti izraze na licima igrača! K'o da više nikad nećemo sastavljat pitanja za kviz? U konačnici, pitanje je zbog svoje dužine dovelo do toga da su neke ekipe unaprijed slavile misleći kako znaju odgovor, ali gospodina Vasila Tupurkovskog među odgovorima nisu očekivali. Dvije ekipe odgovor su znale.
Saša se žalio i da ima premalo njegovih pitanja (od 30 komada pet je njegovih – uz napomenu da ih je nekoliko zajedničkih). Znam da nije lako biti tako daleko od žarišta zbivanja sastavljanja pitanja, i to za vrijeme utakmice (te produžetaka i penala) Liverpool – Chelski, ali svejedno ga je malo prekardašio. Na kraju je promijenio ploču – sad mu je kviz super. I je – to su potvrdile gotovo sve ekipe, mada je zbog našeg (pre)strogog načina bodovanja pobjednička ekipa imala točno pola mogućih bodova.
Zasluge za jedno pitanje (Što je itifalofobija? – Strah od ukrućenog penisa) pripadaju mojoj prijateljici Luci (pusa u čelo) i jednom časopisu za djevojke. Potaknut ovim pitanjem čak sam zagovarao da napravimo tematski kviz o seksu. Ideja je odbijena, ali ne znači da jednom neće biti i ostvarena. Za sljedeće Valentinovo možda? Osim što je itifalo-pitanje sjajno, blistava je bila i reakcija stanovitog Špralje, koji se prilikom čitanja odgovora (u trenutku kada je saznao točan odgovor), ustao, uhvatio za glavu i uzviknuo: "Znao sam da se nečeg bojala!" To je sva lica razvuklo u osmijeh, poglavito njegovih suigrača, koji su jedni od rijetkih koji su znali točan odgovor na sljedeće pitanje, također erektivne tematike. Naime, za vrijeme poluvremena na ekranu se ukazao dr. Ivo "Vitaseng" Belan, neumorni džoger i nezadrživi faker, poznavatelj tajne vitalnosti. Odmah je bilo jasno da će doktor biti jedan od točnih odgovora.
Za vrijeme sastavljanja kviza zaključili smo da tajna dobrog kviza leži u dobroj triviji. Jer, ipak je to prva rubrika, i ako se od početka pitanjima stvori show (tj. ljudi znaju bar nešto, a ne bleje k'o telci) stvari se mogu razvijati samo na bolje. A kako je jedno od pitanja bilo nabrojiti što više ekipa koje se natječu na kvizu te večeri, sve ekipe su prilično uspješno otvorile triviju. I sad, ako u opću kulturu stavite pitanja koja uistinu i spadaju u opću kulturu, a ne neka preseravanja koja su zapravo teška trivija, već ste skoro pola posla obavili. I to dobro. Dodamo li tome rubriku sport, koju mi nikad ne izostavljamo - sve je spremno za show. Plus pitanja iz glazbe i filma, koja je teško napraviti da ne budu dobra. I još u književnost ubacite neke klasike, poput Billyja Shakespearea ili Zdravka Tomca, znači da ste skuhali dobru juhu, koje ćete se sjećati bolje nego osvajanja zlatne medalje rukometaša.
Kako ćete na kraju ovog teksta dobiti sva pitanja s kviza, mislim da nema smisla da ulazim u previše detalja. Ipak, moram se ispričati što je mojom krivnjom jedan odgovor bio netočan. Mislim bez posljedica – jer nitko nije ponudio točan odgovor. Slijedi pitanje.
"Italija, ljeto 1990. godine. Četvrtfinalna utakmica svjetskoga nogometnog prvenstva između Jugoslavije i Argentine nije riješena ni nakon produžetaka. Pucaju se jedanaesterci. Prije početka izvođenja Tomislav Ivković legendarnome malome zelenome Maradoni nudi okladu da će mu obraniti penal, te okladu i dobiva. U što su se, prema legendi, okladila ta dva nogometna giganta?" Odgovor za koji sam sto posto bio uvjeren da je točan je sto maraka. No, moj prijatelj Filip mi je rekao da to nije točno – kladili su se u sto dolara. On je to saznao iz prve ruke: pitao je Diega kad je bio u Novom Vinodolskom, kako bi uživao u teniskim majstorijama Johna McEnroea i Gorana Ivaniševića. Još jednom primite moje najdublje isprike uz ogradu da to ipak nije utjecalo na rezultat (čak i ako je netko točno odgovorio), jer su pobjednici, Djevojka i tri ružna za druga Tita, pobjedu izvojevali s dva razlike.
Kako i priliči, šećer dolazi na kraju. A dama o kojoj je riječ uistinu je pravi šećer - Danijela Trbović. Voditeljica koja nas je živcirala dok se s Hamedom majmunisala u Hit Depou, a bogme i dok je obilazila bine svih živih festivala lakih nota. Ali zato je sad u 'Najslabijoj karici' obožavam(o). Barem ja. Na kviz ju je doveo Davor, kolega s HRT-a, koji već neko vrijeme dolazi na kviz, u društvu respektabilne ekipu. Nisam siguran s kojim je Danči ciljem stigla (osim, naravno, lude zabave), ali padaju mi na um dvije moguće solucije, a) po gradu se priča da kviz u Booksi vodi neka ful talentirana mala pa želi provjeriti je li joj ugroženo radno mjesto, ili je b) krenula u skautiranje za sastavljače pitanja.
Kako nas još uvijek nitko nije nazvao, bit će da je ipak ovo pod a).
Danijela, nakon tebe, više nas nitko ne može iznenaditi – ni Tarik, ni Miočić, ni Pauletić. Dobro nam došla i dođi nam opet! U petak! A dođite i vi, dragi čitatelji. Bit će ludo, kao i uvijek. Do čitanja...
Kviz u cijelosti odigrajte ovdje.
Tonči Raić
