Kao što smo već najavili u svom programu u Booksi će 12.5.2007. gostovati Edo Popović, Goran Samardžić, Dražen Ilinčić i Marko Vidojković. Sva četvorica književnika vrlo su nedavno objavila svoje nove knjige, dok će nas Edo Popović iznenaditi svojim najnovijim naslovom tek izašlim iz tiska. U tu svrhu, donosimo vam kratak pregled njihovih dosadašnjih književnih postignuća.
Edo Popović rođen je 1957. godine u Livnu. Studirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu komparativnu književnost i hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Svoju prvu zbirku priča Ponoćni boogie objavio je 1987. i njome stekao status kultnoga autora osamdesetih.
2000. godine objavljuje drugu knjigu priča San žutih zmija, a godinu dana kasnije knjigu autobiografske proze Kameni pas. Potom su uslijedile novela Koncert za tequilu i apaurin (2002) i Plesačica iz Blue bara (2004) te romani Izlaz Zagreb jug (2003) i Dečko, dama, kreten, drot (2005). U suradnji s underground crtačem Igorom Hofbauerom 2006. objavljuje zbirku priča i pjesama Tetovirane priče. Njegove proze objavljene su u više zbornika i antologija i prevođene na njemački, engleski i slovenski jezik.
Roman Izlaz Zagreb jug priča priču o 9 likova iz zagrebačkih Utrina i Zapruđa koje povezuje besperspektivnost utjelovljena u ovisnosti o roditeljima, zatvaranju pred vanjskim svijetom i klimavim bračnim odnosima da bi se na kraju, kao svojevrsna parabola pomalo sumračnoj atmosferi, za sve te likove iznjedrilo prihvatljivo rješenje.
U autobiografskoj prozi Kameni pas autor opisuje svoje jednomjesečno književno gostovanje u Grazu. U ovoj knjizi na vidjelo izbijaju sve finese Popovićeva fragmentarnog načina pisanja – čas se javlja kao feljtonist, čas kao društveni kroničar, a čas kao vrsni reporter. Treba spomenuti i njegovu trilogiju objavljenu pod nazivom Igrači s jednim antijunakom i mnoštvom likova iz polusvijeta.
Dražen Ilinčić rodio se 1962. godine. Diplomirao je engleski i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1984. radi kao filmski kritičar Večernjega lista te kao autor uspješnih mini-priloga za emisiju Pola ure kulture. Poznat je i po tome što je prvi javno, isprovociran homofobnim ozračjem u jednoj HTV-ovoj emisiji, napravio „coming out of the closet“, odnosno autao se.
Njegov prvi i zasad jedini roman Berlinski ručnik izazvao je brojne kontroverze već dosta vremena prije službenog predstavljanja, tako da su ga neki kritičari, poput uvaženoga Zdravka Zime, prozvali zbog toga što ih stavlja u neugodnu situaciju svojim pro-homoseksualnim angažmanom naturajući im takoreći etiketu homofoba ukoliko se usude kritizirati njegovo djelo. Ilinčić navodi kako ga je za Berlinski ručnik inspirirala prva službena gay knjiga na srpskim prostorima Staklenac.
Berlinski ručnik nema neku jaku fabularnu ili karakternu okosnicu s obzirom da se radnja vrti u nekom fluidnom prostoru neprestanih putovanja i izmjena seksualnih partnera glavnog junaka.
Goran Samardžić rodio se 1961. godine u Sarajevu gdje je završio filozofski fakultet. Do sad je objavio tri zbirke pjesama, Lutke (1990), Otkazano zbog kiše (1995) i Između dva pisma (pjesme i priče), zbirku priča Sikamora (1997) i roman Šumski duh (2005) za koji je 2004. nagrađen godišnjom nagradom Društva pisaca BIH za roman, kao i nagradom Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Suvlasnik je kultne sarajevske knjižare i izdavačke kuće Buybook. Iako je neko vrijeme razmišljao da roman prvijenac Šumski duh prijavi za VBZ-ov natječaj ipak je autorska prava ustupio Profilu.
Roman nas vodi u dva potpuno oprečna svijeta – Beograd, grad djetinjstva i mladosti glavnog junaka te ratom razrušeno i opkoljeno Sarajevo, odnosno od uličnih borbi, strastvene ljubavi prema prekrasnoj djevojci Dijani i pomalo nedorečenog odnosa prema njezinom homoseksualnom bratu Danijelu do borbe za goli život na sarajevskim ulicama i građenju jednog novog svijeta zrelosti.
Marko Vidojković rodio se 1975.godine u Beogradu gdje je završio pravni fakultet. Pisao je za brojne časopise kao što su Duga, Praktika, Balkan, Marka, Belgrade life ili Playboy. Do sad je napisao preko 100 priča, dvije neobjavljene poduže literarne forme Kratak roman o ratu s celim svetom i Pakao, te pet romana.
Roman Kandže, sad i u izdanju Profila, prodan je u Srbiji u 15.000 primjeraka i doživio je pet izdanja čime se Vidojković svrstao uz bok popularnom Dobrici Ćosiću. Za njega je također nagrađen dvjema uglednim nagradama, Zlatnim bestselerom za najtraženiju knjigu u srpskim knjižarama i najprodavaniju knjigu domaćeg autora te 2006. godine nagradom Kočićevo pero.
Roman opisuje svijet bezimenog studenta prava koji živi s majkom na rubu egzistencije u osjećaju gotovo životinjske nemoći sve dok jednoga dana ne upozna djevojku Nadu koja, osim što je izvrsna u krevetu, ima vidovnjačke moći te uz njenu pomoć sudjeluje u rušenju režimskog Saveza studenata na svom fakultetu. U romanu se očituje Vidojkovićevo očito neslaganje s Miloševićevim režimom u Srbiji.
Roman Pikavci na plaži, koji je bio nominiran za Nagradu grada Beograda, posvećen je generaciji zgubidana rođenoj sredinom sedamdesetih. Roman Ðavo je moj drug nastao je u svega desetak dana kao nastavak priče o Bojanu Šestiću, junaku romana Ples sitnih demona. Iako nije prevođen ni nagrađivan neslužbeno mu se pripisuje titula najposuđivanije knjige u knjižnicama Srbije. Tu je i njegov također nagrađivan roman Sve crvenkape su iste koji slovi za Vidojkovićevo dosad najzrelije i najbeskompromisnije djelo u kojem zabada nož u sve stupove srpskoga društva.
Iva Matija Biško
