Page arrow

Pisanje kao protutjeskoba

Large hazu Foto: SpeedyGonsales / Wikipedia
Utorak
10.10.2017.
Godišnja književna nagrada Stipan Bilić-Prcić dodijeljena je Anki Žagar za zbirku poezije Pjevaju razlike tihotapke (2015.) 
Nagradu dodjeljuje Zaklada HAZU, a ime nosi po preminulom bečkom trgovcu i najvećem donatoru u povijesti HAZU-a koji je donaciju namijenio za književnu nagradu i stipendije učenicima iz Imotskog.
Dodjelu nagrade Anki Žagar obrazložio je akademik Zvonimir Mrkonjić koji je naveo da je u Anke Žagar "iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative. Ni semantički konkretizam sa svojim programom, ideologijom i sebi svojstvenim vitalizmom ne uspijeva je potpuno uvjeriti. Naprotiv, nakon najsvjetlijeg i najoptimističnijeg stiha nove poezije, napišem šuma i bude šuma, autorica će nastaviti zaključkom: mene je strah / zato pjevam. Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba. Može li onda pisanje biti protutjeskoba kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatnom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem, ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim."

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu