Ne znamo hoće li vas ovo zanimati, ali za svaki slučaj ... Povjerenstvo za praćenje provedbe Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige (o čemu smo pisali ovdje) održalo je 3. travnja 2007. konstituirajuću sjednicu na kojoj je donijelo nekoliko zaključaka.
Prvi zaključak je da se u knjižarama ne smije odobravati popust veći od 10%, te da to vrijedi za apsolutno sve knjige domaćih nakladnika. Drugi zaključak je da je s pet glasova za i dva suzdržana za predsjednika Povjerenstva izabran Valter Lisica.
S obzirom da su neki knjižari neke knjige kupili nekad prije ovog Sporazuma, te su za te knjige dogovorili određene uvjete kupnje i prodaje s nakladnicima (npr. manju kupovnu cijenu na temelju velike narudžbe kojom su pak namjeravali postići manju prodajnu cijenu), vrlo je vjerojatno da će ovo tumačenja Sporazuma pomoći njegovoj daljnjoj neprimjenjivosti i odbacivanju. Uz to, nakladnici i dalje tvrdoglavo zahtijevaju odobravanje 20%-tog popusta knjižnicama.
Ono s tiskanjem cijene na stražnjoj korici knjige, kao i obavezno navođenje mjeseca (pored godine) izdavanja knjige stupilo je na snagu još 1. travnja 2007. Jedinstvena cijena odnosi se i na knjige objavljene do 31.3.2007. no ona se može mijenjati koliko god puta to nakladnici požele, glavno da o tome obavijeste sve knjižare koji će potom olovkom u svaku knjigu upisati njezinu novu cijenu. Za ovu koordinaciju odobreno im je (odnosno, nam je) 60 dana.
Iduća sjednica Povjerenstva, na kojoj će se razmotriti još neki prijedlozi za izmjene i dopune Sporazuma, održat će se već idući tjedan. Problem je, izgleda, gorući.
Ukoliko vam ovaj tekst nije jasan, čitajte između redova – u ovom zamršenom lancu kupac je u najpovoljnijem položaju jer više ne mora razbijati glavu na kojem mjestu će kupiti koju knjigu. Cijene su svuda iste! Dobro, uz plus/minus 10 posto.
