Nedavno objavljena vijest da će Harper Collins objaviti skraćeno izdanje Rata i mira poslovno je osnažena nedavnim istraživanjem Teletext Reading Reporta provedenog na 4.000 ispitanika u Velikoj Britaniji.
Naime, rečeni je klasik Tolstoja jedan od deset romana za kojega je najmanje vjerojatno da će ga čitatelji uspjeti pročitati do kraja. Rat i mir plasirao se na solidno osmo mjesto, a slavodobitnik je Vernon Bog Little DBC Pierrea, inače dobitnik prestižne nagrade Booker. Teletext Reading Report obavještava nas i o deset publicističkih djela koje mnogi neće uspjeti dočitati. Prva tri mjesta zauzele su biografije, inače žanr toliko popularan posljednjih godina da svoje biografije objavljuju ljudi koji ništa nisu napravili i ništa doživjeli i još im prodaja toga ničega ide dobro, pa je to prvo nešto što su učinili i što im se u životu zbilo. Zlato ide bivšem ministru u Blairovoj vladi Davidu Blunkettu za The Blunkett Tapes, drugi je, za ono što nudi na stranicama, doista prevoluminozni i dosadni Bill Clinton i njegov Moj život, a treći je gurač lopte poznatiji kao inspiracija raznoraznih fashion gurua David Beckham i njegova Moja strana.
Eh, sad, rezultati ukazuju na činjenicu da čitatelji traže sve kraći tekst, a 40 posto ispitanika tvrdi da nije u stanju koncentrirati se na duge romane. Mnogi, pak, tvrde kako im je teško odvojiti dovoljno vremena za dugotrajno čitanje (što je statistički gledano notorna glupost; danas se, naime, živi dulje nego ikad u povijesti, kućanski aparati znatno su skratili sve poslove i pripravu hrane, a moderna prometala vrijeme putovanja od doma do posla; to što mnoga razmažena čeljad na posao baš mora u osobnom automobilu umjesto da koristi blagodati dobrog i jeftinog gradskog prijevoza prilikom kojega može nešto i pročitati, makar besplatne dnevne novine, umjesto da se zabavlja buljenjem u crveno svjetlo za semaforu samo ukazuje na to da golema većina tzv. poslovnih i njima sličnih ljudi zapravo uopće ne znaju organizirati vlastito vrijeme, pristaju raditi za svoje šefove svakodnevno kolikogod treba, a primati plaću kao da rade "samo" osam sati, a sve to skupa koriste kao izgovor za izbjegavanje napornijih moždanih aktivnosti).
I dok je za neke romane shvatljivo da ih mnogi neće dočitati jer su možda i preteški (trećeplasirani Uliks Jamesa Joycea), na listu su se plasirani i poneki popularni romani pisani za sitnu čeljak i domaćice. Izvrsna druga je J. K. Rowling i njen Harry Potter i plameni pehar, a da nije sve u dužini, nego se ponešto krije i u tehnici potvrđuje Paulo Coelho i njegov nedugački Alkemičar na više nego solidno sedmom mjestu. Bilo kako bilo, dužina (p)ostaje problematičnom, pa, čini se, izdavačima nema druge nego odustati od objavljivanja romana i parafrazirati onu o mrtvom kralju koja bi prigodno glasila "roman je umro, živjela pripovijetka"!
Top 10 teško probavljive beletristike
1. Vernon Bog Little, DBC Pierre
2. Harry Potter i Plameni pehar, JK Rowling
3. Uliks, James Joyce
4. Madolina kapetana Corellija, Louis De Bernieres
5. Cloud Atlas, David Mitchell
6. Sotonski stihovi, Salman Rushdie
7. Alkemičar, Paulo Coelho
8. Rat i mir, Lav Nikolajevič Tolstoj
9. Bog malih stvari, Arundhati Roy
10. Zločin i kazna, Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Top 10 teško probavljive publicistike
1. The Blunkett Tapes, David Blunkett
2. Moj život, Bill Clinton
3. Moja strana, David Beckham
4. Eats, Shoots & Leaves: The Zero Tolerance Approach to Punctuation, Lynne Truss
5. Wild Swans, Jung Chang
6. Lako je prestati pušiti, Allen Carr
7. The Downing Street Years, Margaret Thatcher
8. I Can Make You Thin, Paul McKenna
9. Jade: My Autobiography, Jade Goody
10. Why Don't Penguins' Feet Freeze?
Tihomir Ponoš
