Page arrow

Zapisi s Reading grupe

Large 186
Utorak
29.05.2007.

Iako je politika našeg mrežnog mjesta (websajta) ne objavljivati recenzije već ih prepustiti vama koji nas posjećujete i čitate, donosimo vam osvrt na knjigu Mirna ulica, drvored Nade Gašić koja je bila prva na tapeti Reading grupe. Kako smo odradili posao, zaključite sami, a ako smatrate da bismo mogli biti bolji, točniji, precizniji, suvisliji i sl. priključite nam se u Reading grupu, čitajte s nama i recite što mislite.  

U svijet književnosti većina nas je ušla posrednim putevima, čitajući desetke svezaka raznoraznih uspješnica svih provenijencija, od ljubavnih romana, preko trilera, gomile  špijunskih i kriminalističkih fabula koje su se ponavljale, ispreplitale, varirale, mijenjale – ovisno o namjerama i umješnosti njihovih pisaca. S vremenom smo naučili prepoznavati strukturalne odrednice žanra, građu fabule, narativnu strategiju, uvođenje likova, iznošenje dokaza, zamke i navlakuše, čitav konstrukcijski postupak koji čini tkivo jednog žanrovski određenog teksta. S vremenom smo naučili dijeliti bolje od lošijih. Kao i izbacivati raznorazne uljeze koji bi se tu i tamo pojavili u omiljenoj paradigmi.

Jedan od takvih je i roman Nade Gašić čija je radnja smještena u centar Zagreba, u ljeto 2003. U jednu od onih ulica u kojoj živi mahom starija populacija, koja je već dobrano prešla pedesetu ili se opasno bliži toj magičnoj brojci. U kvart u kojem svatko gleda svoja posla, a ipak svi sve znaju, u kvart u kojem se iza zatvorenih vrata čuje prigušeno disanje i izdajničko oko na prozoru špijunke, u kvart u kojem žive najrazličitije vrste ljudi koje i nemaju međusobnih dodirnih točaka. Osim jedne. Žive u ulici u kojoj se prošle noći dogodilo ubojstvo. Ubojstvo bez kojeg, složit ćete se, nema krimića. Na žalost, jedina stvar koja povezuje Mirnu ulicu, drvored s kriminalističkim romanom zaustavlja se na ovom događaju.

Nalazimo tu sve i svašta. Pregršt likova - od preosjetljivih dama zatvorenih u svijetu vlastitog dnevnika, živčanih doktora i šizofrenih susjeda, ostarjelih homoseksualaca, preimenovanih Srba, izbjeglih Muslimana i kvartovskih zgubidana... Nedostaju nam samo crnci, židovi i azijci da bi čitavu stav mirne duše mogli proglasiti politički korektnom. Ta nepregledna gomila likova na kojima Nada Gašić gradi svoju fabulu neprestano zbunjuje čitatelja koji, očekujući od njih relevantnu informaciju bilo koje vrste koja bi mu mogla pomoći u igri dedukcije, nailazi na bosanski lonac postupaka i motiva koji bivaju sami sebi svrhom.

Roman vješto kombinira dnevničke zapise, transkripte snova, policijske zapisnike, SMS-ove, crteže itd., koji romanu daju određenu dinamiku i izdižu ga iznad prosječne recentne produkcije, ali nismo se mogli oteti dojmu da se Gašićka gubi u stilskom kolažiranju koje je pretpostavljeno žanru romana, koji je ipak bio najavljivan kao krimić. Caku s kraja romana tj. ključ po kojem saznajemo tko je ubojica svakako treba pohvaliti, ali muči nas činjenica što knjizi nedostaje stvarni krimićevski zaplet, neki Banićevski lik čiju bismo istragu mogli pratiti te ono neizostavno, zdrava doza napetosti primjerena žanru.

Potaknuti pak velikim očekivanjima nabrusili smo svo naše književno-teorijsko predznanje, izvukli iz naftalina zaboravljene pojmove dekonstrukcije i nesvjesnoga, nepouzdanog pripovjedača i dvostrukih identiteta. Nitko zapravo nije htio popustiti pred predvidljivošću knjige, te su se tako izrodile teorije o snovima, zabilješkama, o signalima i aluzijama posijanima svuda po tekstu koje bi upućivale, iz određene perspektive, na pravog ubojicu, skrivenog svima, policiji, likovima i velikom postotku čitateljskog pučanstva. 

Postupajući na takav način, proizveli smo priču o šizofreniji i podvojenim ličnostima koja nam se činila zanimljivijom od same priče. Možda je upravo u tome čar ove knjigu. Labava, nedorečena struktura koja otvara prostor za upisivanje i preispisivanje značenja čine ovaj tekst zahvalnim za sve one dovoljno iskusne, uporne i na kraju krajeva tvrdoglave, voljne oprijeti se nametnutom, linearnom kretanju kroz tekst u želji za novom dogodovštinom i novim tumačenjem. No, u tom slučaju, ovaj se 'krimić' pretvara u nešto posve različito od onoga što bi htio biti.

Autorica je usprkos svemu navedenom uspjela napisati vrlo atmosferičnu knjigu koja vas već nakon par pročitanih stranica teleportira na zagrebački asfalt, u najtopliji kolovoz dotad zabilježen, u vruću, ljepljivu smjesu smrada akumuliranog smeća i mačjeg izmeta tako karakterističnog za ovaj kvart. Kažemo ovaj, jer se radnja romana zbiva u Booksinom susjedstvu, iako se Booksa, na našu veliku žalost, u njemu ne spominje. Ali na našu veliku radost autorica uspješno portretira susjedstvo, zbir čudnih likova kakvi već susjedi jesu iz čijeg nas je mnoštva okusa, mirisa i zvukova najviše razveselil lepi staropurgerski žargon kojim se koriste svi domaći penzići u romanu, između ostalih i vrlo živopisni likovi, gospođa i gospon Foček čije je pojavljivanje u romanu humoristični ventil u priči o inače čemernim, melankolijom obavijenim životima zagrebačkih malograđana koji su se našli na meti kvartovskog ubojice.

Za Reading grupu - Matko Vladanović

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu