Četiri nova naslova domaćih pisaca na BEK-u

Na Booksin mail stigli su novi prijedlozi za čitanje koje promptno dijelimo s vama, pri čemu će se posebno razveseliti zaljubljenici u skrolanje.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige ovogodišnji "muški prozni blok" s četiri nova naslova: romane Donjodravska obala Drage Hedla (nagrađen Kočićevim perom), To malo pijeska na dlanu Marinka Koščeca (objavljen i u engleskom prijevodu kod londonskog izdavača Istros Books) i Oči Ede Popovića (objavljen i kod njemačkog nakladnika Voland & Quist) te uknjiženi blog Pušiona Denisa Lalića koji potpisuje Vlado Bulić.  

Donjodravska obala roman je kojim je, kako je već primijećeno u recenziji Jutarnjeg lista, Osijek dobio svojeg Tribusona, svoje Grlom u jagode, vremenski smještene malo unatrag, u ne tako atraktivne pedesete godine prošlog stoljeća u siromašnom, radničkom naselju uz obalu Drave. Roman precizno oživljava Osijek toga vremena, atmosferu, njegove stanovnike, lokacije, navike i način života, ali i jezik koji se podosta razlikuje od njegove suvremene varijante. U Hedlovom romanu, naime, sluša se Glas Amerike, a ne Radio Luxembourg, dok je predmet žudnje tranzistor, a ne gramofon.

Marinko Koščec se romanom To malo pijeska na dlanu predstavlja kao autor stilski iznimno rafiniranog, produhovljenog, ali i britkog izraza. Uz dominantnu ljubavnu priču likovne umjetnice i korektora u izdavačkoj kući, u tekstu se nalaze elementi romana odrastanja, koliko i obiteljskog romana. Događaji su locirani u prepoznatljiv društveni i duhovni kontekst Hrvatske tijekom posljednjih desetljeća, oslikan pretežito satirički. Pritom se u oštrim, kontrastnim rezovima izmjenjuju crni humor, tragika, lirizam, romantični zanos, samoironija, malicioznost i empatija.

Popovićev roman Oči istovremeno je bildungsroman, socijalni roman kroz koji se zrcale društvene mijene zadnjih desetljeća u Hrvatskoj, kao i snažno poetsko svjedočanstvo o trenutačnom stanju, ali ne duha i nacije, nego neglamuroznog i karamboliranog individualca, koji je kod Majetića pravio belaja po radnim akcijama ili još ranije, kod Marinkovića, odbijao jesti, ne bi li izbjegao besmisao ratovanja. Popović je uspio u nakani stvaranja efektne i protočne pozornice kojom defiliraju Homo sapiensi pod maskama tipičnim za opisana desetljeća.

Jedan od prvih i najpopularnijih fikcijskih blogova u Hrvatskoj bila je Pušiona Denisa Lalića, blog web portala Index.hr koji je pisao Vlado Bulić. Iako je sličnih blogova bilo i prije, Pušiona je podijelila svijet domaćih internetskih korisnika, promovirajući autora u jednu od prvih internetskih književnih zvijezda. Čitatelji su svakodnevno komentirali Pušionu, a komentari za i protiv Lalića znali su se pretvoriti u svjetonazorske ratove za i protiv studentskog stila života koji uključuje tulumarenje i droge, ali, što je i važnije, određene političke stavove.