Naslovnice knjiga.
Upozorenje prije čitanja: tekst pred vama nije napisan pomoću ChatGPT-ja, nove tehnologije koja je, uz brojne ostale, na novinarska i humanistička pleća posjela brigu o nedostatnosti i gubitku posla.
Danas razmišljamo o nekim knjigama koje nude prognoze o znanstvenom potencijalu i društvenom napretku. Naime, njihovi autori i autorice nisu imali na umu kako točno predvidjeti budućnost, već su komentirali stanje društva u kojem su se zatekli i pritom prilično dobro opisali neke fenomene.
Kako se zamišlja budućnost u navedenim knjigama i koje su mogućnosti za realizaciju ovih scenarija (ili su oni već itekako ostvareni...?), procijenite sami.
Često se Frankenstein Mary Shelley smatra prvim znanstvenofantastičnim romanom. U njezinoj priči znanstvenik oživljava stvorenje koje je napravio od raskomadanih leševa. Zgodno! Takvo razmišljanje danas se može dovesti u vezu s presađivanjima organa i genetskim inženjeringom, iako nismo potpuno sigurni da je Shelley ciljala upravo na takva predviđanja. Treba dodati kako je roman objavljen daaavne 1818. godine, kada je autorica imala samo 20 godina.
Vrli novi svijet je distopijski roman Aldousa Huxleya iz 1932. godine koji predstavlja brojne zanimljive ideje, a jedna od njih koja definitivno privlači pozornost jest ideja kloniranja kroz „Proces Bokanovskog“. Može li se pobjeći od programirane sreće i užitka? Ne težimo li ipak svi dugotrajnom zadovoljstvu? U romanu su genijalno (i zastrašujuće) opisani genetski inženjering, pranje mozga i nove droge koje nude trenutačno blaženstvo bez popratnih posljedica.
Mislite li da bi nam bilo lakše da postoji Ministarstvo istine? To se tek čini kao pravi sci-fi... Upravo je to naziv jednog od četiriju ministarstava Oceanije, fiktivne države u Orwellovu romanu 1984. Cenzura, propaganda, totalna kontrola i još se pojavljuje simbol masovnog nadzora „Big Brother“. Tko nas promatra, kako i otkuda, nećemo biti previše paranoični, but still, dobro je u potpunosti osvijestiti ove stvari što prije i imati ih na umu.
Zamišljali smo kako otputovati u svemir dok smo čitali antologijsku 2001: Odiseju u svemiru Arthura C. Clarkea. Roman je razvijen istodobno s Kubrickovim filmom 1968. godine, a ponudio je i neke pogodnosti poput čitanja „novina“ na uređaju poput iPada u šatlu.
Još jedan odličan roman koji pokazuje kako je tehnološki napredak zauvijek transformirao društvo jest Fahrenheit 451. Iako nam ova prognoza koja datira još u 1953. godinu i nije baš po volji, Ray Bradbury je pisao o tome kako će društvo prestati čitati knjige, a i porast će autocenzura radi političke korektnosti. Što je stvarnost, a što privid, možemo li više uopće razlučiti...
No bez panike! Booksin tim za čitateljski angažman nikad ne spava, a nas su ovi naslovi samo podsjetili na to da neke knjige vrijedi i iznova čitati.
Anja Tomljenović
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
