Zbog sve snažnijeg utjecaja umjetne inteligencije, možemo reći da je i književnost zakoračila u novo, digitalno doba. Umjetna je inteligencija zahvatila sva područja književnosti – književno prevođenje, generiranje tekstova, njihovu interpretaciju, uređivanje, dizajniranje, a na koncu i samo stvaranje književnih tekstova. U posljednje se vrijeme sama ta činjenica sve snažnije problematizira te se postavlja pitanje kakva nas sudbina književnosti očekuje.
Dok se umjetna inteligencija već duže vrijeme koristi za potrebe (neknjiževnog) prevođenja, prevoditeljsku je scenu nedavno neugodno iznenadila vijest o nizozemskom izdavaču koji planira koristiti umjetnu inteligenciju kako bi se preveo određeni broj knjiga na engleski jezik. Vijest o tome je osudilo i Društvo hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) koji su istaknuli kako takva vijest treba uznemiriti svakoga. I englesko-američka izdavačka kuća HarperCollins odlučila je iskoristiti pogodnosti umjetne inteligencije preko knjiga kako bi trenirala AI modele.
Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se umjetna inteligencija koristi i za stvaranje književnih tekstova, pa tako postoji i poduža lista djela koje potpisuje upravo AI. O crnoj sudbini književnih tekstova govori i članak na The Guardianu o studiji koja dokazuje kako neprofesionalna suvremena čitalačka publika preferira poeziju umjetne inteligencije od one napisane od strane čovjeka, uključujući, primjerice, neupitne klasike kao što su William Shakespeare i Sylvia Plath. S druge pak strane, o tome se oglasila i suvremena klasikinja Margaret Atwood koja je navela: "Umjetna inteligencija zabrinjava mnoge ljude. (...) Ja sam prestara da bih se previše brinula oko tih stvari. Ali da imam 30 godina, bila bih zabrinuta", te je istaknula: "Da sam grafička dizajnerica, bila bih zabrinuta."
Nedavno je svoje strahove o tome podijelila i američka organizacija za pisce, Authors Guild. Naglasili su kako u pitanjima umjetne inteligencije kontrolu nad svojim djelima imaju autori, a ne izdavači ili tehnološke tvrtke. Guild je istaknuo kako prava na AI obuku moraju ostati pod kontrolom autora te da autori moraju sami odlučiti žele li dopustiti korištenje svojih djela za AI i pod kojim uvjetima. Standardni izdavački ugovori ne obuhvaćaju prava na AI obuku jer su ta prava odvojena od tradicionalnih izdavačkih prava. Za razliku od novih formata knjiga ili metoda distribucije, prava za AI obuku potpuno su zasebna i moraju se pojedinačno pregovarati prema odlukama autora, objavio je nedavno Publishers Weekly.
Pitanje, dakle ostaje, kakva nas sudbina književnih tekstova očekuje. Hoće li ovakve zabrinutosti potaknuti na strože zakone vezane uz korištenje umjetne inteligencije – ili će zaista Nobel za književnost u bližnjoj budućnosti otići u imaginarne ruke umjetne inteligencije.
Pripremila: Ana Marić
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
