foto: Mary Beth Meeham
Brianna Colburn rođena je 1981. godine u La Jolli, California (SAD). Studirala je Lijepe umjetnosti i engleski jezik na UCLA, i magistrirala poeziju na Brown University 2007. Pjesme i kratke priče su joj objavljene u mnogim književnim časopisima. Obožava lustere, snijeg, slanu vodu, sa strane ubačene zagrade, mirise ulja strojeva/motora, šljokice, stare fotoaparate, analogne medije, teoriju urbanistike i arhitekture, interžanrovske projekte i karamelu. Živi i radi u New Yorku.
Shema za sobu
Treba vodu više nego hranu. Drugi pak, ne zna plivati. Potone. prestao plivati za. Kaže nekoliko tajni da održi stvari zanimljivima. Ruka na ustima postane žuđena.
Zaboravila ga je, i taj zvuk, i to vodeno mjesto. Gudura. Ružna riječ.
„Sav moj rad je o ženama, i vodi...i mjesecima, i bogu, u osnovi sve tvoje je o, minus djevojke...“ osim dijela u kojmu su djevojke posvuda, dugih udova s nejasno ljepljivim dijelovima izmičući i klizeći između &-ova i kola hitne pomoći, uvijek odvučen, ljubljen u obraze zastupnicima sa zglobovima koji se naginju unatrag unatrag unatrag.
foto: Stjepan Tafra
Irena Delonga rođena je 1984. godine u Sinju. Studirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Splitu. Bila je urednica časopisa za književnost i kulturu The Split Mind. 2010. godine dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike i objavila zbirku pjesama Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti. Živi u Splitu gdje vodi večeri poezije pod nazivom Rječilište.
-
sve što je zaista strašno
stane u jako kratke rečenice:
snijeg nije pao godinama.
kornjače će nas nadživjeti.
bog je umro, uskrsnuo i nikad ga nisam našla.
mislim da sanjam gole žene
u tvom krevetu
(mislim da sam suvišna
i da za mene uopće nema mjesta)
tko te ima?
tko te ima?
ta nisu ljudi privjesci za ključeve
ili perle na koncu
da te itko može posjedovati
(ali ja znam da si svirep i gladan
i da postoje ključanice kroz koje viriš
i koje otključavaš
lakše nego mene)
kolovoz je opsjena. vrijeme teče
bez pomaka. potkrada nas.
na bedru imam kvržicu svijetloljubičaste boje
koja potamni i pocrni kad mi je hladno
kad je predugo gledam i kad pomislim da ću od nje umrijeti.
foto: Teresa Sa
Daniel Jonas rođen je 1973. godine u Portu (Portugal). Magistrirao je književnu teoriju na Sveučilištu u Lisabonu s tezom o Johnu Miltonu. Objavio je četiri zbirke pjesama: O Corpo está com o Rei (Mrtvo je tijelo kod kralja, AEFLUP/CGD 1997), Moça Formosa, Lençóis de Veludo (Baršunasta djeva, baršunaste plahte, FCD 2002), Os Fantasmas Inquilinos (Fantomski podstanari, Cotovia 2005) i Sonótono (Sanjivton, Cotovia 2007). Zadnje dvije nagrađene su nagradom P.E.N.-a 2008. godine. Sudjelovao je u mnogim pjesničkim čitanjima i nekoliko grupnih prevoditeljskih radionica. 2008. godine debitirao je kao autor drame Nenhures (Nigdje) za kazališnu skupinu Teatro Bruto, radio je također i sa S. João National Theatre u Portu. Preveo je Skakespearea, Waugha, Huysmansa, Pirandella, Miltona i Audena na portugalski, a trenutno radi na prijevodu izabrnih pjesam Williama Wordswortha.
GROTTO
Ne želim ništa jasno ili helensko.
Radije bih turbine trgovačkih aviona, njihovu prisnu
čađu
nego alabaster bijela jedra Odisejeva jedrenjaka
na pučini.
Radije bih eklipsu nego Kalipsu.
Ne želim ništa istinski bijelo.
Ne treba mi čapljin zašiljeni izgled,
njezin aerodinamični let,
mijenjam ga za migracije miševa u kanalizaciji,
za njihovu kinesku užurbanost,
njihov post-traumatski stres:
ispunjavaju me gordošću tako čista stvorenja.
Jednako odbacujem bijeli papir:
nastojim ga izobličiti
crnom krvlju, kao što je izobličen
bijelac u Harlemu.
Ne želim zamišljati kako bi se osjećali
robovi u poljima pamuka.
foto: Gelya Bogatishcheva
Els Moors rođena je 1976. godine u Poperigeu (Belgija). Studirala je germanske jezike na Sveučilištu u Ghentu i Tekst i Sliku na Gerrit Rietveld Academie u Amsterdamu. Njezin pjesnički prvijenac iz 2006. godine er hangt een hoge lucht boven ons (iznad nas je visoko nebo) nominiran je za nagradu C. Buddingh, a osvojio je nagradu Herman de Conick za najbolji pjesnički prvijenac. Godine 2008. Moors je debitirala kao prozaik romanom Het verlangen naar een eiland (Žudnja za otokom). Nakon romana uslijedila je zbirka priča Vliegtijd (Vrijeme leta) 2010. godine. Trenutno radi i živi u Briselu.
-
ja sam vrtlar s alibijem
i ljubičastim skijaškim odijelom
održavam teren
na kojem se udaraju lopte
a na rubu terena gdje pada loptica
uglavnom se nalazi leš
u staklenoj kućici za karte prodajem sladoled
posjetiteljima
sve dok nisam stablo
koje pogodi grom
i oko sebe okupi polje
ujutro hladnih stopala izlazim na ulicu
na ruci narančasta plastična košara
kojom se unosi mlijeko
ne idem po tankom ledu
kad raširim noge
pravim se da su krila
foto: David Liew
Alvin Pang je pjesnik, pisac, urednik, antologičar, prevoditelj i književni interpretator. Rođen u Singapuru 1972. godine, Pang je bio uključen u veće festivale, antologije i časopise diljem Azije, Australije, Europe i Amerike te prevođen na preko desetak jezika. Proglašen je singapurskim mladim umjetnikom godine za književnost 2005. godine i dobitnik je Singapore Youth Award 2007. godine za umjetnost i kulturu, kao i JCCI Foundation Education Award 2008. godine. Objavio je tri knjige pjesama: Testing the Silence (Testiranje tišine, Ethos Books 1997), City of Rain (Grad kiše,Ethos Books 2003) i Other Things (Druge stvari, chapbook neobjavljenih pjesama, 2006) i bio kourednik četiri pjesničke antologije. Osnivač je i direktor The Literary Centre-a koji je 2004. godine organizirao WORDFEAST: Singapurov 1. međunarodni pjesnički festival koji sada igra vodeću ulogu u većim književnim inicijativama, prijevodima i drugim projektima.
KADA BARBARI DOÐU
pripremi mrtve za obred, ali ne oplakuj ih previše.
prigodna je blaga osjećajnost. nostalgija će biti očekivna na zahtjev.
kremiraj: sačuvaj zemlju, ne žali tajne. pripremi pepeo za one s kamerama.
sakrij svoj najbolji namještaj. sruši spomenike. prvo idu skulpture s rukama ispruženim u pobjedi, a onda sve s lavovima.
sigurnije je združiti se s gubitkom, poznavati teren a ipak ne predlagati tajanstva.
podrazumijevati nepismenost.
imaj pri ruci sluge dobre u brojanju. radi u njihovu korist između spletki.
drži sve račune daleko od očiju. čim bude primjerno, prihvati njihove zakone i odbaci sve zasluge za sebe.
zbuni njihove povjesničare. razdijeli krive recepte za ketupat, za otak.
položi pravo na jezik korijenja, porijeklo drveća. kada chiku procvjeta, reci im da je lipa. kada lipa, reci im da je ginko.
preporuči laksative kao ljubavne napitke. pripiši bol prolasku teških osjećaja. Doći će val
zanimanja za vračanje. nemoj im reći kko će završiti, ili kada. napredak, iako težak, uvijek se događa.
nipošto ne priznaj što tvoje narodne priče sugeriraju.
nikada ne posluj u mraku osim ako vidiš bjelinu njihovih očiju. kada govore o bogu.
nakloni glavu da velom prekriješ pobožnost, sramotusmijh, ili ravnodušnost.
obuci svoju djecu kao njihove davno mrtve pretke. udaj svoje kćeri za njih.
uskoro ćeš prisustvovati istim pogrebima.
foto: Jože Suhadolnik
Lucija Stupica je pjesnikinja čija je poezija izborila važno mjesto u prostoru suvremenoga slovenskog pjesništva. Rođena je 1971. godine u Šmarju pri Jelšah (Slovenija). Študentska založba u Ljubljani, u ediciji Beletrina, objavila je 2000. godine njezin poetski prvijenac Čelo na soncu (Čelo na suncu), nagrađen za najbolju prvu knjigu na slovenskom sajmu knjiga. Za istu je knjigu nagrađena Zlatnom pticom. Krajem 2004. godine objavljena je njezina druga knjiga poezije Vetrolov (Predsoblje). Otok, mesto in drugi (Otok, grad i drugi, 2008) njezina je posljednja zbirka pjesama, za koju je 2010. godine dobila njemačku nagradu Hubert Burda. Poezija joj je prevedena na švedski, engleski, njemački, talijanski, nizozemski, slovački, poljski, makedonski i finski, a 2006. godine objavila je u Hrvatskoj knjigu pjesama Pulsiranje (Meandar).
JABUKA
Vrijeme je za jabuku, vrijeme za odlazak
na tržnicu, kao jednom kada sam se spustila
u voćnjak i sama ju izabrala i otkinula,
u jutru, umivenom rosom.
I kraj rijeke je jutro i zmijasto se zasijeca u nju,
budi se babilon, i zmijasto se zasijeca u nju,
spuštam se dolje kao po golom tijelu,
glatko i brzo, onda se treba zaustaviti,
razgledati, izabrati, zagristi, da prokrvare
usne, opet mladenački svježe.
I popijem sok s lica,
razdvojim oči i rane,
i sve se stavi u red:
pogled i život i drvo,
s blagoslovom razdvojim voćku
i još jednom zagrizem u nju,
i zagrize grad,
i zagrizeš ti.
foto: Jakob Goldstein
Sara Ventroni rođena je 1974. godine u Rimu (Italija). Pjesnikinja i spisateljica, Sara je objavila zbirku pjesama Nel Gazometro (U gasometru, Le Lettere 2006), nominiranu za nagradu Delfini i dobitnicu Napoli poetry award 2007. godine. Godinu prije objavila je dramu Salomé (No Reply). Objavljivala je u nekoliko književnih časopisa, a pjesme su joj uključene u nekoliko talijanskih i inozemnih antologija (jednako tako i njezine kratke priče). Prisustvovala je kao gost izvođač na većim književnim festivalima, u Italiji kao i izvan nje, i pobijedila je na prvom talijanskom pjesničkom slam natjecanju. Radila je za talijanski RAI Radio Tre i napisala radio dramu Chi fa la spia (Tko cinkari) za RAI Radio Due. Pjesme su joj prevedene na španjolski, engleski, francuski, njemački, hrvatski i albanski. Sara trenutno piše roman za talijansku nakladničku kuću Rizzoli i surađuje s talijanskim dnevnim novinama L'Unità.
Jedan od mojih ubojica
Naočale na stolu, pun je bijesa
ne pije i ne puši. Izbrijao je lice
i namjestio svoju stvar između nogu
na brzinu skupljenih pod kupaonskim neonom.
Iza prozora ili žaluzina, jedan od mojih
ubojica čekao je drhteći u čistom automobilu
na hladnoći.
Još je prije sve provjerio da stigne na vrijeme
i navukao zavjese u blagovaonici. Bilo bi dobro – rekao je –
kratko porazgovarati s tobom prije nego odem.
Dvaput, triput zaigrao sam živog mrtvaca.
Pokušao sam, ali eto. Rekao je.
Bar nekakav oblik došao sam podariti
u nedostatku vode, oblik urezan u meso
i to bez vatre. Još sam se jednom vratio
snažan i pomalo umoran.
Jadno moje tijelo – rekao je moleći vas za milost –
jadne moje usne, jadan moj jezik:
ni natruhe da ću se ovdje opet roditi.
Iza ovih rešetki nema napona ni načina da se prepile.
