Charles Simic, pjesnik, esejist i prevoditelj, dobitnik Pulitzerove nagrade koji je svojim književnim radom zadivio kritičare i čitatelje diljem svijeta, preminuo je u 84. godini.
Rođen je u Beogradu 1938. godine, a sredinom pedesetih godina preselio se sa roditeljima u Chicago. Prve pjesme objavio je 1959. godine u časopisu Chicago Review. Njegova prva zbirka poezije Što trava govori (What the Grass Says) objavljena je 1967. godine. U vrlo kratkom vremenu, Simicev je rad, uključujući izvornu poeziju na engleskom jeziku i prijevode značajnih jugoslavenskih pjesnika, počeo privlačiti pozornost kritičara.
U svojoj plodnoj karijeri objavio je sedam knjiga eseja, memoare, brojne prijevode i preko dvadeset zbirki poezije, a dobitnik je niza književnih nagrada.
Njegove najznačajnije zbirke su Beskrajni blues (1986.), Selected Poems: 1963 – 1983 (1990.), Svijet se ne završava (The World Doesn’t End), za koju je 1990. godine osvojio Pulitzerovu nagradu, Hotel Insomnia (1992.), Vjenčanje u paklu (1994.), zatim Šetnja sa crnom mačkom (1996.) koja je bila u finalu Nacionalne nagrade za poeziju, Jackstraws (istaknuta knjiga godine u New York Timesu 1999.), My Noiseless Entourage (2005.), Nove i odabrane pjesme: 1962-2012 (2013.), The Lunatic (2015.), No Land in Sight (2022.).
Godine 2005. dobio je pjesničku nagradu Griffin, a žiri je, između ostalog, naglasio kako se "u središtu njegove umjetnosti nalazi razoružavajuća preciznost, koja se nikad ne smije zamijeniti s jednostavnošću".
Tečno je govorio više jezika i prevodio djela drugih pjesnika s francuskog, srpskog, hrvatskog, makedonskog i slovenskog jezika. Na engleski jezik preveo je knjige pjesama Vaska Pope, Ivana V. Lalića, Ljubomira Simovića, Milorada Pavića, Branka Miljkovića, Novice Tadića, Radmile Lazić, kao i antologije moderne srpske poezije. Za svoj prevoditeljski rad dobio je dvije međunarodne nagrade PEN-a.
Od 1973. godine bio je profesor engleskog jezika na Sveučilištu New Hampshire. Bio je stalni kritičar časopisa New York Review of Books i London Review of Books.
U njegovoj poeziji su sumornu, ali komičnu perspektivu djelomično oblikovale godine odrastanja u ratnoj Jugoslaviji. Njegove su pjesme obično bile kratke i oštre, s iznenađujućim i ponekad oštrim promjenama raspoloženja i slika.
Simica su mnogi svrstavali među najveće i najoriginalnije pjesnike svog vremena, a iza sebe je ostavio književni opus kojemu ćemo se zasigurno često vraćati i u budućnosti.
Izvor: The Guardian.
