Pero Kvesić (1950-2023)

U 74. godini napustio nas je novinar, književnik i scenarist Pero Kvesić. 

Rođen je 1950. u Zagrebu, a najveći dio djetinjstva proveo je u Bjelovaru. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirao je filozofiju i sociologiju, a još za vrijeme studija bio je urednik u Omladinskom tjedniku, Studentskom listu i Tjednom listu omladine. Bio je jedan od pokretača omladinskog kluba Jabuka. Nakon dužeg boravka u SAD-u, bio je glavni urednik omladinskog lista Polet i časopisa Pitanja.

Sedamdesetih godina surađivao je u magazinu Start, a osamdesetih je djelovao kao samostalni umjetnik, četiri godine bio je tajnik Društva književnika Hrvatske, a ostat će zapamćen i kao pokretač biblioteke i časopisa Quorum. Autor je niza proznih djela, među kojima su zbirke pripovjedaka Uvod u Peru K. (1975.), Mladi K. (1983.), Uspomene urednika erotskog magazina (2003.) i Vrijeme rata i razonode (2014.), te romane Što mi rade i što im radim (1984.), Rent-a-car express (2000.) i Stjecaj okolnosti (2002.). Objavio je i nekoliko zbirki pjesama te nekoliko romana za djecu i slikovnica.

Zajedno s Dušanom Vukotićem i Nevenom Petričićem autor je i kreator likova iz crtane serije Mali leteći medvjedići. Posljednjih godina posvetio se dokumentarcima, a njegov film Dum Spiro Spero osvojio je niz nagrada.

Ipak, najpoznatiji je upravo po svojoj prozi, prije svega po kultnom generacijskom Uvodu u Peru K. Povodom reizdanja s novom naslovnicom i starim pričama 2009. godine, Kvesić je izašao s idejom da ispred Bookse spali sve neprodane primjerke. Prema Kvesićevim riječima, umjesto da svoje knjige rasipa po hrvatskim knjižarama po principu 'dva primjerka tu, tri primjerka tamo' gdje bi ionako bile nevidljive, odlučio je čitavu nakladu staviti u dvije knjižare gdje će se barem vidjeti u izlogu. I tako, nakon pomnog razmišljanja, odlučio je da nakon tri tjedna, umjesto da uskladišti negdje svoje knjige, spali sve preostale primjerke (što je naišlo na podijeljenu reakciju publike: neki su klicali vatri i spaljivanju papira, a neki ga molili da to ne čini).

U svojim knjigama Kvesić gradi ironičan odnos prema svijetu i sredini koja ga okružuje, fabula u djelima je redovito pojednostavljena, vješto se upotrebljava gradski slang, sentimentalnost i neočekivani, ali dobrodošao intelektualizam. U Kvesićevom proznom svijetu svakidašnjica, mada se to naizgled ne čini, zauzima bitno mjesto i otkriva se u političkim aluzijama. Njegove knjige, koje je objavljivao na mahove, uvijek su imale solidnu čitanost kod urbane publike i njegovih generacijskih istomišljenika. 

O njegovoj posljednjoj knjizi Čovjek-vadičep sreće Ženu-ribu Matija Bošnjak pisao je sljedeće:

"Uostalom, pitanje trivijalnosti je možda i daleko ozbiljnije nego što ga se obično postavlja u post-modernim diskusijama o izjednačavanju visokog i niskog, teškog i lakog, utoliko što je ono za esejistiku bilo postavljeno kojih pet stoljeća ranije, a po svemu sudeći i riješeno kao temeljno egzistencijalno pitanje života, koji se odvija kao beskrajna borba između principa dosade i principa zabave. Jer, čini se da je i autoru ove knjige, kao i svim njegovim književnim prethodnicima, postalo jasno da onog trenutka kada nam se svijet razotkrije kao dosjetka neće preostati ništa drugo da nas spasi osim smisla za humor."